Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Čuvajmo se hvalisanja i oholosti. Govorim na zadatu temu u vremenu u kojem su mnogi pojedinci i grupe opsjednuti svojim postupcima i koji misle da toj njihovoj radosti nikada neće doći kraj. Vrijeme našeg življenja je vrijeme oholosti i dvoličnosti u kojem se istina želi prikazati kao laž, a laž predstaviti kao istina. Naše vrijeme je i vrijeme poltrona i beskičmenjaka, koji radi niskih prohtjeva i neznatne dunjalučke koristi izdaju sebe, svoju vjeru, čast, narod i Domovinu.

Na pretek je onih koji se hvale sa onim što oni nisu učinili, pa i tuđe uspjehe i pobjede obilježavaju kao svoje. Koliko je u našem okruženju samo hvalisavaca i kukavica koji u vrijeme teške oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu nisu smjeli da izađu iz podruma, a ne tako mali broj njih danas odlučuju i utiču na donošenje odluka?

Podsjećam sebe i vas na 188. i 189. ajet Sure Ali Imran:

Ne misli nikako da će oni koje veseli ono što rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono što nisu učinili, kazne biti spašeni; njih čeka teška patnja.(188) Samo Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i jedino je Allah kadar sve!(189) 

Gdje smo mi i gdje je naša odgovornost i ozbiljnost, kada se na više frontova vodi odsudna borba za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake? U vrijeme oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu su se jasno znale linije fronta i tada se znalo ko je hrabar, a ko kukavica, ko smije, a ko ne smije i znalo se ko napada, a ko brani Zemlju. Danas je sve drugačije i frontova je mnogo, a boraca za vjeru, čast i Domovinu je sve manje.

Braćo i sestre, potpisivanjem Dejtonskog sporazuma je samo prekinuta oružana agresija na Bosnu i Hercegovinu, ali je agresija nastavljena drugim, podmuklijim metodama: političkim, ekonomskim, obrazovnim, kulturnim i drugim! Zato se valja i toj agresiji suprostaviti, ako želimo da sačuvamo ono što smo plaćali životima najhrabrijih od nas.

 Među ljudima ima onih koji su dvolični i koji nakon slatkog i privlačnog govora, kada dođu na položaj, požuruju u činjenju nasilja, o čemu govore 204. – 206. ajeti Sure El-Bekare:

Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici.(204) Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, uništavajući usjeve i stoku. A Allah ne voli nered!(205) A kada mu se kaže: “Boj se Allaha!”, on onda iz inada griješi. Njemu je dosta džehennem, a on je, doista ružno boravište.(206)

Braćo i sestre, dobro prostudirajmo ova tri ajeta Sure El-Bekare, pa ćemo vidjeti da i u našem vremenu ima puno onih koji lijepo govore i koji se pozivaju na Allaha,subhanehu ve te'ala, kao svjedoka, ali kada dođu do položaja, obično sjedećih koje obavljaju ležeći ili putujući, onda čine nasilje na Zemlji, ne samo prema ljudima nego i prema usjevima i životinjama. Takvi, kada im se kaže da ne griješe, oni iz inada griješe i govore kako oni na Zemlji red uspostavljaju i kako su za sve krivi njihovi predhodnici ili politički protivnici. Koliko je onih koji iz inada danas ovdje u krvavoj i opustošenoj Bosni i Hercegovini griješe i izazivaju Allahovu, dželle še’nuhu, srdžbu?

U Bosni i Hercegovini ima pojedinaca koji su najkorisniji za Državu i narod onda kada su u dubokom snu, jer jedino tada joj ne čine zlo, osim što i kada spavaju to naplaćuju, kao prekovremeni rad ili odvojeni život. To šta je Bosna i Hercegovina uz Allahovu, azze ve dželle, pomoć izdržala ne bi lahko podnijela bilo koja druga zemlja, a ona se pljačka i napada punih trinaest decenija i opet se ima još nešto opljačkati.

Kroz historiju je bio vrlo mali broj čestitih naroda i pojedinaca u tim narodima, koji su se suprostavljali nasilju i koji su spriječavali nered na Zemlji. Takvi narodi i pojedinci su bili spašeni i imaće nagradu kod Onoga koji ispunjava Svoje obećanje, na Danu kada će se gledati samo dobra djela. Za razliku od njih, griješnici su kažnjeni bolnom kaznom, još na dunjaluku, a ahiretska kazna je vječna. O tome, kako su se ponašali narodi prije nas, govori 116. ajet Sure Hud:

A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali i grješnici su postali.

Nevjernici su uvijek kroz historiju imali potpuno prepuštanje grijehu i činili su nasilje. Griješenje i nered koji su svojstveni njima, su činjeni javno i uz puno ironije. Nasilnici su uvijek kroz historiju uživali u svome nasilju, tlačeći druge i živeći na njihov račun. Tako su sebe smatrali gospodarima, isto kao što danas jedan dio onih koji su na vlasti, misli kako su bez obzira na varljivu funkciju koju obavljaju, oni ključna lica za očuvanje “pravnog poretka” u Bosni i Hercegovini i kako od njih sve počinje i sa njima se završava. Oni više vole da ih oslovljavaju sa “šefe”, nego sa ministre, načelniče ili direktore. Kada bi ne dao Allah njihov mandat bio duži od dvije ili četiri godine, vjerovatno bi pojedini počeli da govore kao što je govorio Faraon Musaova, alejhis-selam, vremena, da je on “gospodar” svega. Teško onima koji izazivaju Allahovu, dželle še’nuhu, srdžbu na način prkošenja u grijehu i koji svoje strasti uzimaju za vodiča!

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o želji za vlašću, kaže:

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vi ćete se boriti za vlast, a ona je na Sudnjem danu kajanje; u početku je draga, a poslije donosi nesreću.” (Buharija)

A u drugoj predaji koju bilježi imam Ahmed stoji:

Prenosi Ebu Umame da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema niti jednog čovjeka koji je odgovoran za deset i više osoba, a da na Sudnjem danu neće biti vezanih ruku za vrat, koje će osloboditi dobročinstvo, a pritegnuti grijeh. Prvi period vlasti je prekoravanje, drugi kajanje, a posljednji poniženje na Sudnjem danu!” (Ahmed)

Braćo i sestre, čuvajmo se hvalisanja i oholosti, natječimo se u dobru i tražimo oprosta od Onoga Koji prašta i Koji je milostiv!

Gospodaru, pomozi našoj braći i sestrama u Palestini, Siriji i na svakom drugom mjestu gdje su ugrožena prava muslimana, učini nas od onih koji samo Tebi na ruku i sedždu padaju, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, oprosti našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo islama, učini našu djecu radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَالسَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَةُ اللهِ!

Hatib: Muderis Nezim ef. Halilović

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –

hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 1/2016 – 20. rebiu-l-evvel 1437.H. / 01. januar 2016. godine

KO OPONAŠA NEKI NAROD, ON JE OD NJIH

Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je: Ko oponaša neki narod, on je od njih. Neposredan povod ovoj temi je sinoćnje divljanje nekih Bošnjaka, koji izgubljeni u vremenu i prostoru po svaku cijenu žele da se poistovijete sa nemuslimanima, pa da ih čak u griješenju i preteknu, nesvjesni da svako slijepo oponašanje drugih znači udaljavanje od islama i njegovih propisa. Još je apsurdnije da veliki broj njih to praktikuje uz činjenje drugih harama, koji muslimane izvode iz islama.

Novogodišnjoj noći nije trebalo pridavati nikakvu važnost u odnosu na druge noći, nije je trebalo obilježavati nikakvim posebnim sijelima, večerama, kahvama, gledanjima novogodišnjeg programa, ne čestitati je, ne kupovati djeci nikakve poklone niti primati, već kao i ostalih noći na vakat leći spavati, ustati na noćni namaz i sabah i nastaviti živjeti islamski kao i prije nje!

Kaže Allah, dželle še'nuhu, u 102. ajetu Sure Alu Imran:

“O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i ne umirite drugačije nego kao muslimani!”

Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, komentirajući citirani ajet, kaže: “Istinska bogobojaznost je da se Allahu pokornost bez grijeha ispoljava, da se On puno spominje i da Mu se puno zahvaljuje, bez nijekanja Njegovih blagodati.” (Hakim)

Allah, azze ve dželle, govoreći o odmetnicima od vjere, kaže u 115. ajetu Sure En-Nisa’:

“Onoga koji se suprostavi Poslaniku (sallallahu alejhi ve sellem), a poznat mu je pravi put i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće i bacićemo ga u džehennem, a užasno je on boravište.”

Prema tome onaj ko ostavlja sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i slijedi običaje nemuslimana, izlazi iz islama, bez obzira koliko se on smatrao muslimanom i imao izvorno muslimansko ime.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava riječima:

Prenosi Ukbe bin Amir El-Ensari El-Bedri da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Od onoga što je doprlo do ljudi od prošlih poslanika je: “Sine Ademov (čovječe), ako se ne stidiš, radi što hoćeš!” (Buharija)

U ovim lijepim Allahovim, subhanehu ve te'ala, danima, danima sjećenja na stravične zločine počinjene nad našim narodom, u danima nemoralnih pojedinaca i grupa, u ovoj šehidskom krvlju natopljenoj zemlji, zemlji za 45 mjeseci oružane agresije, dvije stotine hiljada šehida, zemlji četrdeset hiljada silovanih majki i sestara, među kojima je deset hiljada maloljetnih djevojčica, zemlji još uvijek sedamnaest hiljada nepronađenih Bošnjaka, zemlji masovnih grobnica u kojima su zajedno nakon klanja bacane nene i praunuke, zemlji Srebrenice, Žepe, Goražda, Prijedora, Bijeljine, Zvornika, Foče, Prozora, Mostara i Gornjeg Vakufa, zemlji dobrih predaka, čestitih majki, nena, baba i đeda, zemlji velikih gazija, zemlji dobročinitelja koji su sva dunjalučka dobra ostavljali kao trajno dobro i zemlji koju nikada dušmani potpuno nisu uspjeli pokoriti, u toj dobroj zemlji, Bosni i Hercegovini, nakon teške oružane agresije, na sceni je opći moralni sunovrat, koji se ogleda u slijepom oponašanju drugih. Ovakvog razvrata, nepoštivanja i srljanja teško da se danas može naći igdje na dunjaluku, pa se bojmo Allahove, subhanehu ve te'ala, kazne, a prije nas su uništeni mnogi narodi koji su javno činili slične grijehe!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud kaže:

Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko oponaša neki narod, on je od njih.” (Ebu Davud)

U ovom hadisu je veliko upozorenje svima onima koji oponašaju nemuslimane, jer ih to oponašanje svrstava u njihov red. Imam Ibn Kesir kaže da ovaj hadis označava veliku prijetnju i upozorenje onima koji slijede nemuslimane u njihovom govoru, djelima, odjeći, praznicima i načinu robovanja Stvoritelja, a tako isto i u svemu drugome što nije od naše vjere i što nam se ne dozvoljava.

Podsjećam i sebe i vas na hadis Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji bilježi imam Hakim:

Prenosi Ebu Seid El-Hudri, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Slijedićete ranije narode, pedalj po pedalj i aršin po aršin, pa čak i da uđu u gušterovu jazbinu vi biste ih u tome slijedili.” Rekosmo: „Allahov Poslaniče, Jevreje i Kršćane?“ Reče: „Koga drugog?” (Hakim)

Tužno je braćo i sestre što ima veliki broj „muslimana“ koji su u slijeđenju nemuslimana prešli svaku mjeru i koji se ni po čemu ne razlikuju od njih. To njihovo slijeđenje ih nije amnestiralo od ubijanja i progona u toku posljednje oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu!

Kaže Allah, dželle še'nuhu, u 120. ajetu Sure El-Bekare:

“Ni Jevreji, ni Kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu.Reci: “Allahov put je jedini Pravi put!” A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti.”

Braćo i sestre, ovo je Kur'anska istina koju treba dobro zapamtiti i znati da Jevreji i Kršani neće biti zadovoljni sa muslimanima sve dotle dok ne prihvate njihovu vjeru. Recept za odricanje od vjere je da muslimani slijede želje drugih, da ih slijepo oponašaju u svemu i da se trude da se ni po čemu ne razlikuju od drugih.

Braćo i sestre, izvršavajmo sve naše islamske obaveze, a posebno čuvajmo propisane namaze, jer ćemo na Sudnjem danu prvo biti pitani za namaze, čvrsto se držimo Allahova, subhanehu ve te'ala, užeta i ne povodimo se za običajima i praznicima drugih naroda!

Allahu, učvrsti nas na putu islama, pomozi svoj našoj ugroženoj braći i sestrama, a posebno onima u Palestini i Siriji, učini nas od onih koji se čuvaju zabranjenih i sumnjivih stvari i sačuvaj nas slijepog slijeđenja drugih, oprosti našim roditeljima i dobrim precima, učini našu djecu i potomke radostima naših očiju i srca, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!