Hvala Allahu Gospodaru svjetova. Salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na njegovu časnu porodicu i na sve njegove uzorite ashabe.
Draga braćo!
Uzvišeni Gospodar se kune Sobom u Plemenitoj Knjizi, ali se zaklinje i stvorenjima koja je stvorio, te različitim pojavama koje se dešavaju. Sama Božija zakletva je važna, jer On se kune onim što nam želi naglasiti. Tako Gospodar u suri Beled kaže:
“وَوَالِدٍ وَمَا وَلَدَ” „Kunem se roditeljem i onim koga je rodio (djetetom)“ (El-Beled, 3)
Pripovijeda se da je pravednom halifi Omer ibn El-Hattabu, r.a., došao jedan čovjek da se požali na svoga sina. „O vođo pravovjernih! Moj me sin udario“, te je halifa naredio da se dovede njegov sin. Nakon što je došao sin, halifa ga upita: „Jesi li udario svoga babu?“, a mladić odgovara: „Jesam, ali, nastavlja mladić, ako sam ja babi bio neposlušan jednom, on je prema meni bio neposlušan tri puta.“ Omer, r.a., doda: „Nastavi“, pa je mladić nastavio: „Prvo oženio je ženu koja nije bila majka, kojoj je sve bilo važnije od moga odgoja. Drugo, dok su svi davali djeci lijepa imena on je meni nadio ime sa pogrdnim značenjem, pa su me svi izrugivali. I treće, dok su sva djeca išla u džamiju da uče o islamu (čitaj mekteb), moj je babo mene slao na pijacu da radim.“ Tada se halifa Omer, r.a., okrenuo prema ocu mladića i odbrusio: „Babo je za degeneka.“
Sutra je početak drugog polugodišta mektebske nastave. Neka djeca će radosno ući ponovo u mektebske učionice i zajedno sa mualimmima nastaviti sa radom , tačno ondje gdje su stali. Neka djeca će pasivno željeti da budu u mektebskim klupama, pa će, uz saglasnost roditelja, ponekad doći, a ponekad i preskočiti, „nije to obavezno kao škola“. Neki će, pak, poput mladića iz Omerova vakta preskočiti mektebske dane, pa će radije biti na svim sekcijama, treninzima, utakmicama,… nego li u mektebu. No, želim nas podsjetiti na nešto drugo.
Uzvišeni Allah je Poslanika, s.a.v.s., podučio da kontinuitet u obavljanju poslova ima dalekosežne rezultate. Sjetimo se, naprimjer, da je Uzvišeni Allah, ko zna, ali možda baš iz Svoje Mudrosti da nauči Poslanika, s.a.v.s., ashabe, i nas same, koliko je bitan kontinuitet, prestao jedno izvjesno vrijeme slati Džibrila, a samim tim i Objavu. Takav čin Poslanika, s.a.v.s., je zabrinuo, ashabe, r.a., zbunio, a idolopoklonicima dao za povod da proglase: „Allah ga je omrznuo i zaboravio.“ No, Uzvišeni Allah, ipak, šalje Džibrila Svome miljeniku, pa kaže: „Tako mi jutra. I noći kada se utiša. Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo.“ (Ed-Duha, 1-3)
U menadžmentu je nužno izdefinisano da „prekidom kontinuiteta poslovanja, organizacije i lokalna i šira društvena zajednica dolaze u krizu i to se odražava na njihov kvalitet života.“ Prevedeno teološkim rječnikom prekidom kontinuiteta u mektebskoj nastavi, lokalna i šira društvena zajednica dolaze u krizu i to se odražava na njihov kvalitet života. Jer, zapamtimo, mekteb nije samo obrazovna institucija, njegova primarna dimenzija je odgoj, pa onda obrazovanje.
Početkom dvadesetog stoljeća poznati indo-pakistanski publicista, teolog i žurnalist Ebu-l-E'ala El-Mevdudi je napisao: „Šta vrijedi naše saznanje da voda utoljuje žeđ ili da određeni lijek liječi od određene bolesti. Sve dok se ne napijemo vode ili ne upotrijebimo lijek, spoznaja njihovih vrijednosti zapravo ništa ne znači.“ Vrijedi li nama mnogo ako djeca nauče sve lekcije, ako će širiti mržnju, zavist, korupciju, laž… Vrijedi li nama da konstantno učimo djecu kako klanjati, postiti, Kur'an učiti, zekat dijeliti,… ako djeca ne klanjaju, ne poste, Kur'an ne uče, zekat ne dijele. Svakako da ne vrijedi. Zato, smatram važnim da roditelji kod svoje djece ostvare kontinuitet u odgoju, te na taj način osiguraju kvalitetno društvo.
I na kraju, želim podijeliti sa vama jedan lični događaj. Prije nekoliko mjeseci ušla je neka starija gospođa vodeći svoju unukicu za ruku i uđe u učionicu, te me priupita: „Jesi li ti efendija?“ Nakon potvrdnog odgovora ona nastavi: „Ovo je moja unuka, doselili smo ovdje, pa bih je upisala u mekteb. Tek je nedavno počela u I razred.“ Uzmem podatke o djetetu i pojasnim gospođi raspored časova i kažem joj da može ostati odmah ako želi, te ona upita djevojčicu koja klimnu glavom i sjede, a zatim gospođa vadi novčanik i pita: „A koliko se mekteb plaća?“ i tada joj objasnim, a to je razlog zašto vam ovo pričam, da je mektebska nastava besplatna, a ustvari i nije. Za šesnaest sati sedmičnog mekteba, za generacije mektebskih polaznika, za generacije učača Kur'ana, za generacije hajirli insana, za generacije onih koji uče dove, za generacije današnjih džematlija,… smo upravo platili mi kroz redovno plaćanje članarine, da pohađaju mekteb, da uče Kur'an, da budu hajirli insani, da uče dove, da budu u džamiji i džematlije. I zato vam se na tome srdačno zahvaljujem, i pozivam sve one koji nisu članovi Islamske zajednice da to postanu, te pozivam one koji nisu svoju djecu upisali u mekteb da to učine, jer zapamtimo samo kontinuitet daje i kvalitet.
Molim Uzvišenog Allaha da budemo dio pravedne zajednice, dio najbolje zajednice, koja traži činjenje dobra, a odvraća od zla, koja vjeruje u Allaha, i koja će svjedočiti nepravdi, nasilju, laži i drugim negativnostima koje ljudi čine. Da Uzvišeni Allah nam pomogne da budemo od onih koji ostvaruju kontinuitet u činjenju dobrih djela, te da kod djece ostvarimo kontinuitet u odgoju, a da nam to bude preduslov za kvalitetnu zajednicu. Amin!
Džemat Brist, 17.01.2020. Sumedin ef. Kobilica
