Neka je hvala Uzvišenom Gospodaru, Allahu, dž.š., i neka je salavat i selam na posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu časnu porodicu, ashabe i na sve nas koji, ako Bog da, slijedimo put dini islama, do Dana Sudnjega. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže u suri Er-Rum:

الم (1)
2غُلِبَتِ الرُّومُ (2)
3فِي أَدْنَى الْأَرْضِ وَهُمْ مِنْ بَعْدِ غَلَبِهِمْ سَيَغْلِبُونَ (3)
4فِي بِضْعِ سِنِينَ لِلَّهِ الْأَمْرُ مِنْ قَبْلُ وَمِنْ بَعْدُ وَيَوْمَئِذٍ يَفْرَحُ الْمُؤْمِنُونَ (4)
5بِنَصْرِ اللَّهِ يَنْصُرُ مَنْ يَشَاءُ وَهُوَ الْعَزِيزُ الرَّحِيمُ (5)
6وَعْدَ اللَّهِ لَا يُخْلِفُ اللَّهُ وَعْدَهُ وَلَكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لَا يَعْلَمُونَ (6)
7يَعْلَمُونَ ظَاهِرًا مِنَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَهُمْ عَنِ الْآَخِرَةِ هُمْ غَافِلُونَ (7)
8أَوَلَمْ يَتَفَكَّرُوا فِي أَنْفُسِهِمْ مَا خَلَقَ اللَّهُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ وَمَا بَيْنَهُمَا إِلَّا بِالْحَقِّ وَأَجَ لٍ مُسَمًّى وَإِنَّ كَثِيرًا مِنَ النَّاسِ بِلِقَاءِ رَبِّهِمْ لَكَافِرُونَ

„Elif Lam Mim. Bizantinci su pobijeđeni. U susjednoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti. Za nekoliko godina – i prije, i poslije, Allahova je odluka – i tada će se vjernici radovati. Allahovoj pomoći – On pomaže kome hoće, On je Silni i Samilosni. Obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna; oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovome svijetu, a prema onome svijetu su ravnodušni. A zašto ne razmisle sami o sebi? Allah je stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih – sa ciljem i do roka određenog. A mnogi ljudi ne vjeruju da će pred Gospodara svoga doista izaći.” (Er-Rum 1-8)

U tefsiru početka sure Er-Rum spominje se da je 614. godine, perzijska vojska na čelu sa kraljem Sapurom, do nogu potukla bizantsku vojsku i prisilila je, ne samo na povlačenje iz Šama, nego i da se brani iza zidina Konstantinopolja. Ta pobjeda je obradovala mušrike u Mekki, dok su muslimani bili pogođeni tom viješću. Smatrali su da su im Bizantinci kao ehlul kitabije bliži od Pezijanaca koji su obožavali vatru i kipove. Ovi ajeti konstatuju činjenično stanje, ali i to da će Bizantinci pobijediti nakon nekoliko godina. To se, zaista i desilo 622. godine, kada su Perzijanci poraženi u Armeniji, što je muslimane obradovalo.
U samim počecima islama, Kur`an tretira, prije Hidžre, događaje od svjetskog značaja. Tretira sukob tadašnje dvije najveće imperije.

U mjesecu novembru, imali smo priliku slušati o izborima u Americi. Da li će pobijediti Trump ili Klintonova. Svakako da su muslimani priželjkivali da pobijedi Klintonova zbog rasističkih izjava Donalda Trumpa o muslimanima. Međutim, desilo se obratno. Pobijedio je Trump i time pokazao da se stvari ne dešavaju uvijek kako mi želimo kao što se desilo sa pobjedom Perzijanaca 614. godine. Spominjanjem ovog događaja i nazivanje jedne sure po jednoj od svjetskih sila toga vremena govori da muslimanima nije i ne treba da bude strana svjetska politika. Naprotiv, treba da budu upoznati sa činjeničnim stanjem i da imaju svoje favorite.

Međutim, priča o svjetskoj politici ovdje završava, a Kur`an nas usmjerava na nešto što je vrijednije, a to je: „A zašto ne razmisle sami o sebi?“ Doista, razmišljajući šta će se desiti preko okeana, dižući glavu visoko, ne vidimo puno važnije stvari koje nas okružuju i koje se direktno tiču nas, naših najbližih i naše domovine. Na uštrb visoke politike, zaboravljamo rješavati svakodnevne probleme koji su sastavni dio našeg života. Zaboravljamo na kakvom nivou nam je školstvo. Da, školstvo kod nas muslimana, kojima je čak i prije vjerovanja,  naređeno da učimo. Zaboravlljamo koliko nam je komšija gladno, a Poslanik ,a.s., nas uči da nije pravi musliman onaj koji zanoći sit, a komšija mu gladan. Zaboravljamo koliko djece, nema potrebni pribor za školu, koliko ih nema potrebnu odjeću? Zaboravljamo na kakvom nivou nam je zdravstvo i medicina, a nakon učenja u ime Gospodara, Kur`an nas, kroz ajete o stvaranju čovjeka, podstiče da se bavimo medicinom. Zaboravljamo  kakav  nam je ekonomski standard muslimana, a Poslanik ,a.s., nas uči da je Allahu draži jači (fizički i ekonomski) musliman od slabijeg. Zaboravljamo nešto što je direktno vezano za naše vjerovanje, a brinemo se o nečemu na šta ne možemo uticati i što je manje važno.

To nas dovodi do jednog veoma važnog pitanja, koje svako treba postaviti sam sebi, a to je: „Šta su naši prioriteti u životu?“ Analizirajući stanje našeg naroda, došao sam do zaključka, da veliki broj ljudi potpada pod hadis Poslanika, a.s., kada mu je došao čovjek i upitao ga: „Božiji poslaniče, kada će biti Sudnji dan?“ Poslanik, a.s., reče tom čovjeku:” A šta si pripremio za njega?” – usmjeravajući njegovu pažnju na ono što je važno. Danas se masovno dijele klipovi i tekstovi o predznacima Sudnjeg dana. Te rat u Siriji, te zeleni se Arefat, te rijeke meda u Jemenu itd. A niko ne brine što teku rijeke dječije krvi diljem islamskog svijeta? Niko ne razmišlja o tome što sedam dana, djeca u tom istom  Jemenu jedu travu. Što djeca u Siriji, nemaju svoje djetinjstvo kao ostala djeca u svijetu. Muslimani su kao jedno tijelo. Ako zaboli jedan dio, boli i ostale. Nema muslimana u Bosni i Hercegovini koga ne boli ovo što se dešava u Siriji i drugim muslimanskim zemljama. Ali, zašto stalno insistiramo na predznacima Sudnjeg dana, a ne razmišljamo šta smo pripremili za Sudnji dan? I zašto sami sebe pravimo najgorim ljudima od postanka svijeta? Poslanik ,a.s., je rekao da će se Sudnji dan  desiti nad najgorim ljudima. Jesmo li najgori? Mislim da nismo. Ali da ne znamo šta su nam prioritetu, to je sigurno.

Važnije od svega ovoga jeste, u kakvom je stanju naše bošnjačko dijete, komšijsko dijete, dijete Bošnjaka u manjem BH entitetu koje ne smije svoj jezik nazvati bosanskim. Živi pod stalnim pritiskom, da li će neko pokucati na njegova vrata usred noći. Arefat jeste svake godine zeleniji, ali niko ne brine što su naše planine sve manje zelene zbog nelegalne sječe šuma. Dižući visoko glavu, kako bismo svojim pogledima, preko okeana, dosegli Menhetn i Bijelu kuću, gledajući preko Sredozemlja kako bismo vidjeli šta se dešava na Bliskom istoku, ne vidimo ljude oko nas, ljude koji su naša obaveza i briga, ljude koji su naš džihad. Jednostavno rečeno, prioriteti su poremećeni. Takvo stanje  traži promjenu razmišljanja i koncepta rada sa ljudima. U tome je bitna uloga islamske zajednice, koja će uskoro, ako Bog da, raditi na tome, da svaki Medžlis ima svoje obdanište, gdje će se od malena odgajati nova generacija, svjesna ljudi koji žive oko njih, pa tek onda ostalih. Veliki broj pokreta u islamskom svijetu koji su glasili za reformatorske, pravili su kardinalnu  grešku, smatrajući da se rješavaju stvari odozgo prema dole.

Međutim, vrijeme u kojem je Poslanik ,a.s., pozivao u islam i sadašnje vrijeme se bitno razlikuju. Kada bi Poslanik, a.s., uspio pridobiti poglavara plemena da primi islam, kao što je slučaj sa poglavarom plemena Benu Mustalik, čitavo pleme bi primilo islam, jer je poglavar bio autoritet. Danas, ljudi grade sebi autoritet i odgajaju generaciju kojoj će biti autoritet. Dakle, reforma kreće odozdo prema gore, a ne odozgo prema dole. Kada je Halid Islambuli ubio predsjednika Sadata, smatrao je da će time riješiti problem islamskog svijeta. Međutim, takvim pristupom dobijamo samo nove Sadate, nove diktatore. Pristupom odozdo prema gore, dobijamo novu generaciju koja ima korijen, trup i glavu. A pristupom odozgo prema dole, imamo glavu, ali nemamo truplo, niti korijen. U ovome časnom poslu, potrebna je saradnja između imama i roditelja i promjena načina razmišljanja.

Također, trebamo raditi na tome da se podigne i patriotska svijest kod naše djece. Time uveliko pomažemo da se i stanje u  našoj domovini promijeni. Voljeti svoju domovinu je obaveza muslimana. I Muhammed ,a.s., je često isticao koliko voli svoje rodno mjesto, Mekku. 25. novembar je dan kada je potvrđena višestoljetna drzavnost Bosne i Hercegovine. Učimo dove za našu domovinu, jer dova je najače oružje vjernika. Sjećam se kao dijete, da kada bi htjeli dočarati kako je neko propao, govorili bi: “Propao kao Grčka” – i naslutismo. Ima puno nepravde u našoj zemlji, ali ima i mnogo lijepih stvari. Pričajmo o lijepim stvarima. Gledajmo lijepim očima. Napravimo pozitivnu atmosferu kako bismo sve izazove koje od nas zahtijeva vrijeme uspješno prevazišli i time unaprijedili ukupan život muslimana i naše zajednice. To je naša zadaća, naš prioritet i naš džihad. Na tom putu, molimo Gospodara da nam podari iskreni nijjet, znanje i strpljivost.

Hatib: Ismet ef. Bašić (Kočevska džamija – Zenica)

Hvala Allahu Gospodaru vremena, prostora i ljudi. Neka je salavat i selam na posljednjeg poslanika i miljenika Muhameda a.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i na naše bosanske šehide, a zatim: Allahova odredba i Njegova moć stvaranja potvrdila je povezanost islamskih obreda, (ibadeta) sa vremenom, prostorom i ljudima. Klanjanje namaza je naređeno punoljetnim osobama, muslimanimai muslimankama i uslovljeno je nastankom namaskog vremena. Nastanak namaskog vremena se utvrđuje na osnovu kretanja Sunca.

Uzvišeni Allah u Kur'anu veli: “Namaz obavljaj krajem i početkom dana „..(Gafir 55), Zaista je namaz propisana dužnost vjernicima u određeno vrijeme. (En-Nisa, 102) Hadždž peta temeljna dužnost je propisana i naređena u određenom vremenskom periodu i naznačenom mjestu, prostoru. Kur'an to potvrđuje riječima: Hadždž se obavlja u poznatim mjesecima. (El-Bekare, 197) Pored Sunca i Mjesec ima svoju zadaću. Na pitanje o mlađaku Kur'an govori: „Pitaju te o mlađacima, Reci: „Oni su vremenski putokaz svijetu i vremenski znak za hodočašće“. (El-Bekare, 189) Kao ibadet post je vremenski naređen i povezan sa mjesecom Ramazanom, „…ko se uvjeri da je nastupio Ramazan neka ga posti. (El-Bekare, 185) Nastanak mjeseca Ramazana je uslovljen pojavom mlađaka, a dnevni period trajanja obaveznog posta uslovljen je pojavom prave zore (sehur) i zalaskom sunca (iftarom). Za zekat, kao ibadet, pored nisaba, uslovljen je protek mjesečeve-lunarne godine. Samo je Allah vječan, a glavna odlika vremena i života je njihova prolaznost.

Stoga, čovjekovo sjećanje na Allaha u vremenu, kroz izvršavanje propisanih ibadeta, činjenje dobrih djela i hajrata, čine ga, unatoč njegovoj prolaznosti, trajnijim od samog življenja. Propisani i naređeni ibadeti, kojima je Allah, dž.š., zadužio čovjeka i učinio ga mukelefom, imaju svoje vremensko određenje, trajanje i prostorno izvršenje. Da bi što tačnije, ispravnije, potpunije, vremenski i prostorno vjernici izvršavali ibadete, ulema šerijata je u saradnji sa znanstvenicima iz astronomije i matematike u proteklom vremenskom periodu, shodno potrebama i uslovima života, sačinila proračun kretanja Sunca i Mjeseca. Tako su, shodno geografskoj širini i dužini mjesta, rotaciji i revoluciji Zemljine kugle, izračunali i ponudili vaktiju namaskih vremena što se naziva Takvimom. Takvim treba razumijeti kao primarno vjerski kalendar kojim se utvrđuje i određuje proračun za ibadete na dnevnom, mjesečnom i godišnjem nivou.

Za nas Takvim predstavlja muslimanski godišnji kalendar kojeg usvaja Vijeće muftija, kao najviši organ za pitanje vjere. Zbog toga takvim ima snagu fetve. Vaktija je mjesečni proračun kojim se na dnevnoj, sedmičnoj i mjesečnoj osnovi utvrđuje i određuje vremenski raspored namaza. Vjerske dužnosti (efalu mukelefin) se vrše pojedinačno (ferdijen) ili skupno i javno (džema'aten). Skupno i javno vršenje ibadeta ne može utvrđivati pojedinac. To utvrđuje i određuje ulu-l- emr, predstavnici vjere, vjerski prvaci. U javne ibadete spadaju džuma-namaz, post ramazana, izdvajanje zekat, davanje sadekatu- l-fitr i obavljanje hadža, dženaza-namaz itd. Kur'an svjedoči da čovjekovo povezivanje sa vremenom i prostorom ima za cilj izvršavanje Allahovih propisa kojima se iskazuje pokornost Gospodaru svjetova. Kur'anski tekstovi su jasno odbacili formalne prigovore koji su se pojavili nakon promjene kible. Poznato je da forma ima svoje značenje, ali ona nije suština. Kur'an kaže: I svoje lice okreni prema Časnom hramu… (el-Beqare, 144) Suština ibadeta se ogleda u čovjekovom nijjetu, njegovom takvaluku, bogobojaznosti, pročišćenoj duši, čistom srcu, moralu i potpunoj predanosti Bogu.

Uzvišeni veli: Allahu pripada istok i zapad, pa na koju se god stranu okrenete, tamo je Božija strana, Allah sve obuhvata svojim znanjem. (el-Bekare, 115) Spomenuti ajet potvrđuje da vrijeme i mjesto izvršavanja i obavljanja ibadeta isključivo imaju za cilj povezanost sa Allahom. U toj povezanosti postiže se predanost Bogu, a što vodi razvijanju ljudske plemenitosti, čistoći srca, pokornosti duše, ljudskoj dobroti, strpljivost i ustrajnost u dobru. S druge strane u stvaranju Sunca, Mjeseca i zvijezda ogleda se Allahova milost prema ljudima. Smjer njihove putanje (kretanja), je znak potčinjenosti Allahu, dž.š., i tim činom oni slave Stvoritelja i pružaju različite koristi ljudima. Koristi se primarno ogledaju kroz mogućnost orjentacije čovjeka u vremenu i prostoru, te tačnom računanju vremena, smjeni dana i noći, nastanka mjeseca i proteka godine. Kroz mogućnost raspoznavanja vremena, njegovog tačnog računanja, ogleda se olakšica ljudima u izvržavanju ibadeta. Sa civilizacijskog i kulturološkog aspekta naprijed nabrojanom se može još dodati: poštivanje vremena općenito, izvršavanje obaveza, organizacije života, izvršavanje datih obećanja, smjena godišnjih doba i sl. Stoga, nije potrebno fenomen stvaranja i kretanja Sunca, Mjeseca i zvijezda i njhovu potčinjenost Allahu pretvarati u poteškoću, podjelu, neslaganje, razdor i neprijateljstvo. U pristupu tumačenja ibadeta sa vremenske odrednice i njihovog izvršavanja, učenjaci fikha su naglasili da je:

a) kretanje mjeseca, hidžretski mjesec, vremenska osnova za izvršavanje ramazanskog i dobrovoljnog posta, obavljanje hadždža, trajanja bračnog počeka (iddeta), te izvršavanja iskupnina (kefareta)

b) hidžretska godina sa 354 dana, je osnova za izvršavanje i obračun zekata i punoljetstva osobe

c) kretanje Sunca, dan i noć se vezuje za obavljanje dnevnih i noćnih namaza (beš vakat).

Prirodni fenomeni pored vizuelne i materijalne vrijednosti, pružaju mogućnost spoznaje moći Božijeg stvaranja. Tako Uzvišeni daruje stvorenjima mogućnost traganja za mudrostima stvaranja svjetova. Božija stvorenja i kosmička tijela, slave Gospodara po svom predodređenju, dok čovjek kao razumno biće, Gospodara slavi, veliča i vjeruje Ga, činom spoznaje i slobodnog izbora. Uvidom u vremenske zone, ozbiljnom analizom i proračunom, može se izračunati da se u svakom trenutku, minuti, odnosno sekundi, na Zemljinoj kugli organizovano i institucionalno čini sedžda Gospodaru. U takvom odnosu se realiziraju dva emaneta: prvi emanet čovjekove egzistencije na Zemlji i drugi: emanet sedžda, kao izraz zahvale na blagodatima kojima je čovjek obdaren na toj istoj Zemlji. Takvim programom i pristupom Zemlja ni jednog trenutka nije bez slavljenja i veličanja Allaha, dž.š.

Poštovanan braćo, imamo priliku da budemo učesnici zemaljskog džemata u slavljenju Allaha dž.š. Uzvišeni veli: „u svemiru se sve kreće“ (Jasin, 40), što znači da je sve u kosmičkom tavafu, odnosno kolektivnom činu slavljenja i veličanja Allaha.

Cilj izrade jedinstvenog takvima je:

– ponuditi vjernicima tačnu informaciju o namaskim vremenima i olakšati im u njihovim svakodnevnim ibadetskim obavezama,

– ponuditi takvim kao potrebu i mogućnost jedinstvenog djelovanja i organiziranja vjernika

– osnažiti i afirmisati stručna i naučna dostignuća kojima se ljudski rod služi i koristi u današnjem vremenu.

Vidljivost Sunca i njegovo kretanje niko ne dovodi u pitanje, no vidljivost mlađaka otvara različita pitanja. Pojavu mlašaka je moguće ustanoviti: a) astronomski, što znači da je mlađak prema astronomskom proračunu krenuo ka zapadnom horizontu nakon mijene, b) optičkom vidljivošću nakon mijene koja podrazumijeva vidljivost nekog predmeta na osnovu njegove veličine, po osnovu zakona fizike, c) faktička vidljivost, znači da je proteklo dovoljno vremena iza mijene, pa je vidljivost mlađaka zaista moguća golim okom, ako to vremenski uslovi dopuštaju.

Različite inerpretacije i pristupi u rješavanju tehničkog pitanja izrade takvima se krije u višeslojnosti značenja i razumijevanja kur'anskog teksta i vjerodostojnih hadiskih poruka. Kur'anski izraz „šehide“ (fe men šehide minkumuš-šehre) prema nekima ima jednoznačajnu vrijednost koja se ogleda kroz značenje „viđenja“, a što je identično hadiskom značenju izraza „ru'jetun“ (sumu li ru'jeti ve eftiru li ru'jeti). Takav pristup razumijevanju teksta navodi na zaključak da kur'anski i hadiski izrazi upućuju i zahtjevaju isključivo viđenje mlađaka, „golim okom“. Takvo tumačenje teksta vjere vodi ka statičnosti i redukcionizmu.

U pristupu tumačenja drugih alima, učenjaka, „šehide“ ima i značenje „alime“ (znati) i „hadare“ (svjedočiti). Ta značenja upućuju na zaključak da je potrebno saznanje o nastanku mjeseca posta i znanje o njegovom nastanku. U dijelu hadisa se ne insistira na viđenju nego se kaže (fakdiru leh) proračunajte, ili (fe ekmilu leh) upotpunite ga. Iz spomenutog se da zaključiti da se propis ne odnosi na viđenje nego na ustanovljavanje nastanka vremena. Poznato je da se proračun nastanka vremena može utvrditi na više načina, pa zašto ih ne koristiti. Još u prošlom stoljeću 1934. godine, bosanska ulema se i zvanično opredjelila za astronomski proračun izrade takvima. Taj način je Ustavom utvrđen, i svako odstupanje bi bilo kršenje Ustava IZ, član 25. Za ovakav način izrade Takvima opredjelio se znatno veći broj u muslimanskom svijetu.

Gledanje mlađaka i utvrđivanje njegove pojave nije ibadet i zbog toga je Poslanik, a.s., spomenuo viđenje ili upotpunjenje broja. Njegovom pojavom nastupa ibadetsko vrijeme. Metode utvrđivanja njegove pojave treba usvojiti i organizirati na taj način da daju što tačnije i preciznije rezultate. Vjernici se ne smiju držati u neizvjesnosti, kako bi na vrijeme mogli planirati i organizrati svoj porodični, a i poslovni život. U vremenu promjena i dinamičnog života vjernici imaju pravo da na vrijeme znaju kojeg datuma su njihovi blagdani.

Stoga, Takvim jeste olakšavanje ibadetskog djelovanja, jer sve drugo bi bilo vraćanje i gledanje u prošlost, a što je prosto neizvodljivo. Život nezaustavljivo ide naprijed. Naša zadaća i dužnost je osmisliti ga i organizirati kroz ibadete. Zato molim Allaha dž.š., da nam pomogne oprosti nam grije i uputi na Pravi put.

Sarajevo; 03.12.2016. godine

Gazi Husrev-begova džamija Direktor Uprave za vjerske poslove

mr. Nusret-ef. Abdibegović