U susret 12. rebiu-l-evvelu: Nestanak znanja

U susret 12. rebiu-l-evvelu: Nestanak znanja

Vidljivo je i očito da nas iz dana u dan, opterećuju stvari i dešavanja, događaji s kojima se ne možemo adekvatno nositi, na koje nemamo valjane odgovore i rješenja.

Danas su to recimo situacije da ljudi koji nisu kompetentni za određene poslove i zadatke određuju i usmjeravaju one koji znaju više od njih – ili situacije da ljudi sumnjivog morala drže predavanja i prodike kako se trebamo ponašati a da uopće ne uzimaju u obzir svoje ponašanje ili svoju prošlost – ili pak situacije da ljudi od kojih se očekuje da se odrede i da podignu svoj glas protiv određenih negativnih pojava ostaju nijemi i bez komentara na sve što nam se događa, na sve što nas snalazi i na sve što nas pogađa.

Islam nas uči da svako treba da nosi svoje breme, svako treba da se trudi i dā svoj maksimum na poslu i zadatku koji obavlja, svako treba da dā svoj doprinos na polju i oblasti za koju je zadužen i odgovoran. Posebno su zaduženi oni koji znaju, oni koje je Allah, dž.š., obdario zanjem i mudrošću, jer nas On u Kur᾿anu upozorava – Nisu isti oni koji znaju i oni koji ne znaju! (Az-Zumar, 9.) Zato oni koji znaju, svoje znanje i umijeće treba da prenose na druge, a ne da svoje znanje koriste samo za vlastitu dobrobit i promociju. Najbolja potvrda učenosti je da primijeniš naučeno i da poučiš drugog znanju koje ti je dragi Bog podario, jer ćeš i na taj način doprinijeti svojoj zajednici i svom društvu!

Muhammed, a.s., često je molio Allaha, dž.š., da ga sačuva znanja od kojeg koristi nema. Često je učio dovu:

Allahu, utječem Ti se od srca koje nije skrušeno,

od dove koja neće biti primljena,

od duše koja se ne može zasititi,

i od znanja od kojeg koristi nema. (Tirmizi)

Zar nismo svjesni činjenice da nije dobro u onome što čuvamo samo za sebe?! Naše dobro je u onom što damo i podijelimo s drugima.

Ono što udijelite drugima u vašu je korist…(Al-Baqara, 272.)

Zbog našeg neodgovornog odnosa prema blagodati znanja, i zbog šutnje učenih, doći ćemo u situaciju da će neznalice odlučivati o nama, to jest, doći ćemo u situaciju na koju nas upozorava Muhammed, s.a.v.s., kada kaže: Allah neće uzeti znanje tako što će ga otrgnuti od ljudi, već će znanja nestati tako što će On uzeti učenjake. A kada ne ostavi više nijednog učenjaka, ljudi će sebi za vođe uzimati neznalice i te će neznalice biti pitane, pa će bez znanja davati odgovore. Tako će, bivajući i sami u zabludi i druge u zabludu odvesti. (Muslim)

Kakve su posljedice i šta će se desiti ako dođe do nestanka istinskog znanja i ako se namnože nadri učenjaci i samozvani naučnici?

Poslanik nam daje odgovor u sljedećem hadisu:

Kada se vrijeme primakne svome isteku (na ovom svijetu), nestat će znanja, pojavit će se smutnje, u srca će biti ubačena škrtost i umožit će se herdž.

A šta je to herdž? – upitali su.

Ubistva – odgovori Allahov Poslanik, s.a.v.s.. (Muslim)

Zar nam se nakon ovoga, ne nameće misao da je vrijeme koje Poslanik opisuje u hadisu slično sadašnjem vremenu, slično ovom našem vremenu? Zar nemamo sve više diploma i titula a sve manje istinskog znanja? Zar se ne otvara sve više univerziteta i fakulteta na kojima se bez velikog znanja i truda lahko dolazi do diplome, kroz koje je dovoljno prošetati i tako steći razna zvanja?! Zar nam se onda s razlogom ne dešavaju situacije da ekonomska kretanja i strategije osmišljavaju oni koji umjesto da nas vode naprijed – oni nas vraćaju korak, dva, ili više koraka unazad? Ili da nas pregovori i dogovori koje postignu pojedini menadžeri koštaju više nego realizacija čitavih projekata u drugim zemljama? Ili da dogovore koje najavljuju kao historijske – već nakon nekoliko mjeseci bivaju stavljeni u arhivu i ostaju samo mrtvo slovo na papiru?

Ponovit ću poruku Muhammedovog, a.s., hadisa: Kada nestane znanja pojavit će se smutnje, u srca će biti ubačena škrtost i umnožiće se ubistva.

Zar ne primjećujemo da se povećava broj ljudi koji žele da ubace smutnju i nepovjerenje među nama? Zar nije očito da oni koji mogu pomoći druge, oni čija bi ruka trebala biti gornja, samo zbog škrtosti to ne čine, samo zbog škrtosti donju ruku – ruku onih koji pomoć traže, ostavljaju praznom. Zar isto tako, nismo ozbiljno zabrinuti nad činjenicom, odnosno podacima da se broj ubistava i samoubistava iz dana u dan povećava?

Draga braćo!

Iz citiranih hadisa možemo zaključiti da Allahov Poslanik, s.a.v.s, nastanak i širenje brojnih negativnih pojava i harama, koji su predznaci i počeci uništenja i nestanka jedne zajednice, jednog naroda, vezuje za pojavu nestajanja i gubitka znanja. Poslanik nas također upozorava da zauzmemo pravilan odnos prema nauci i učenjacima, odnosno da ne dopustimo da nas vode neznalice koje nas u zabludu mogu odvesti.

Prema jednoj mudrosti četiri su vrste alima, četiri su vrste učenjaka:

  1. Čovjek koji zna i zna da zna, tj. svjestan je svoga znanja. To je pravi učenjak i njega se držite!
  1. Čovjek koji zna, ali ne zna da zna – nije svjestan svoga znanja. On je uspavan, pa ga probudite!
  1. Čovjek koji ne zna i zna da ne zna – svjestan je svoga neznanja. Takvom je potrebna uputa, pa ga uputite – pomozite mu.
  1. Čovjek koji ne zna, a misli da zna. To je prava neznalica, njega se klonite!

Zato je na nama, da njegujemo pravilan odnos prema znanju, da učimo i poučavamo druge korisnom znanju, da unapređujemo i prenosimo znanje na mlađe, da poštujemo učene – one koji zbog svoje prakse i riječi zavređuju i zaslužuju naše uvažavanje i poštovanje, a koji su dužni – da se spram sadašnjih i budućih pitanja i događaja odrede i preporuče nam, polazeći od svog znanja i iskustva, kako da se postavimo i nosimo sa pojavama koje nam vrijeme donosi.

Piše: Mensur ef. Malkić (www.preporod.ba)