Ponedjeljak, Muharrem 5, 1447
Stranica 105

Hutba: Muhamed, s.a.v.s., uzor moralnosti i savršenstva

Sva hvala i zahvala pripada Uzvišenom Allahu dž.š.. Od Njega pomoć tražimo i oprost milimo. Njemu se obraćamo da nas sačuva od svakog zla u nama i oko nas.
Svjedočimo da nema boga osim Allaha dž.š., i svjedočimo da je Muhamed a.s., Alahov rob i poslanik.

Neka je salavat selam na Muhameda, na njegovu porodicu, na njegove ashabe i sve one koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana.

Kada Uzvišeni Allah opisuje Muhammeda, s.a.v.s., ne opisuje ga jednom određenom karakteristikom, nego ga ističe uopćeno kao Božansku uputu cijelom čovječanstvu, jer je on u potpunoj formi obuhvatio sve najljepše osobine. Tako, recimo, Allahov Poslanik, s.a.v.s., u sebi obuhvata zahvalnost Nuhovu, predanost Ibrahimovu, iskrenost i pravičnost Ismailovu, strpljivost Jakubovu i Ejjubovu, čestitost Davudovu, skrušenost Sulejmanovu i Isaovu.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je milost i blagodat za čovječanstvo. Allah, dž.š., kaže:
„A tebe smo kao milost svjetovima poslali.“ (el-Enbija 107)

Također, neki od komentatora Kur'ana smatraju da se pod nurom (svjetlošću) u ajetu:
„A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna, misli na Muhammeda, s.a.v.s.“

Na osnovu izloženog jasno je da je Muhammed, s.a.v.s., svjetlost za čovječanstvo, pa ako bi se čovječanstvo odreklo i udaljilo od poslaničkog kodeksa ponašanja, onda bi ono ostalo bez svjetlosti i bez milosti, a to bi rezultiralo moralnim krahom.

Allahov Poslanik, s.a.v.s, je odraz Božanske milosti jer Uzvišeni Allah nije stvorio čovjeka i prepustio ga samom sebi, već je odgojio Svoga Poslanika i tako ga učinio uzorom moralnosti i savršenstva svim ljudima, prema kome trebaju da usklađuju svoje ponašanje; a usađivanje najljepših svojstava u odgoju ljudi Allahov Poslanik, s.a.v.s., postavio je sebi kao cilj poslanstva.

„Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.“ (el-Ahzab 21)

Ovim ajetom udaren je čvrst temelj ugledanju na Allahova Poslanika, s.a.v.s. – u njegovom govoru, postupcima i stanjima; svim vjernicima, u svakom dobu i na svakom mjestu. Kompletan njegov život bio je oličenje Kur'ana, a sam Kur'an kaže da je on ”na najvišem stepenu morala”. Što god je Kur'an naređivao on je to činio, a klonio se onoga što je zabranjivao. Na ovaj način Allah, dž.š., je Poslanikovu, s.a.v.s., prirodu učinio i oblikovao u veličanstvenu ćud, plemenitost i dobrotu. ”Hazreti Aiša – radijelahu anha – na pitanje Se'ida ibni Hišama ibni ‘Amira o ćudi Allahova Poslanika, s.a.v.s., odgovorila je da je njegov ahlak bio Kur'an, zatim je Se'idu rekla da prouči početak sure El-Mu'minun (1-11) te potom zaključila: ‘To je bio ahlak Allahova Poslanika, s.a.v.s.”’ ( Muslim)

Pravilo po kojem samo onaj ko je odgojen može odgajati druge, kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., došlo je do punog izražaja. Za kratko vrijeme uspio je odgojiti takve moralne veličine s kojima je udario temelje novoj kulturi i civilizaciji i koji su bili drugim ljudima uzori u vjerovanju i djelovanju. Zbilja, kako je jedan ”nepismen” čovjek uspio da od ljudi – čije se stremljenje u životu svodilo na napadanje, otimanje, zarobljavanje, međusobno ubijanje, predavanje dunjalučkim uživanjima, i čiji je vrhunac izopačenosti bio ubijanje žive ženske djece – odgoji ljude koji će biti uzori u slijeđenju Allahova Poslanika, s.a.v.s.?
Odgovor je u njihovoj istinskoj vjeri u Allaha, dž.š., i iskrenom slijeđenju Njegova Poslanika, s.a.v.s. Ashabi su oponašali Allahova Poslanika, s.a.v.s., jer su u njemu našli ideal pokornosti Allahu, dž.š., i uzor kreposnog ponašanja. U slijeđenju Allahova Poslanika, s.a.v.s., ashabi su nastojali da svojim ponašanjem što više liče na Poslanika, s.a.v.s., pa čak i u beznačajnim stvarima. Abdullah ibn Omer, posebno se isticao u tome. On bi se uvijek na svom putu prema Meki, bez obzira bio umoran ili ne, odmarao u hladu jednog drveta. Kada su ga upitali zašto to čini, rekao je: ”Vidio sam Božijeg Poslanika, alejhi-s-selam, da je to radio.”

Uzor, u odgoju je jedno od najkorisnijih sredstava koja utiču na moralnu, psihičku i društvenu izgradnju odgajanika. Posebno mlađi ljudi pokazuju sklonost prema uzorima. To je stoga što je odgojitelj u prvo vrijeme najveći uzor u očima djeteta i ono ga svjesno, pa često i nesvjesno slijedi u onome što govori i radi. Stoga je upravo uzor jedan od glavnih činilaca da li će dijete biti dobro odgojeno ili ne. Ako je odgojitelj čist, moralan, pošten, iskren … i dijete će nastojati biti takvim.

U prenošenju islamske poruke Allahov Poslanik, s.a.v.s., služio se pedagoškim sredstvima koja u savremenoj pedagoškoj nauci zapanjuju istraživače. Njegova sredstva, metode i postupci, utemeljeni na univerzalnim Božanskim načelima, garancija su uspjeha. Historija pedagogije ne poznaje učitelja pred kojim je izašao toliki broj najupućenijih učitelja, kao što su to ashabi, koje je podučio Allahov Poslanik, s.a.v.s.! Naročito, kada znamo kakvi su bili prije, a kakvi su postali poslije njega?! Pred njegovim imenom marginalna su sva velika i poznata imena u povijesti podučavanja i pedagogije.

Muhammed, s.a.v.s., je pokazao da islam nije nedostižna filozofija, niti iluzija koja je daleko od stvarnosti i čovjekovih mogućnosti i potreba, već da je islam čovjeku sasvim prirodno učenje, jer kako bi inače postigao najveći uspjeh u historiji čovječanstva. La Martin to posebno ističe i kaže ” da je s najmanje sredstava postigao najviše.”

Svaki odgajatelj nastoji da njegov odgajanik usvoji što više pozitivnih osobina, da njegovo vladanje bude primjereno i da u kasnijem životu te osobine prenosi na druge. Da bi u tome uspjeli, odgajatelji bi trebali slijediti Allahova Poslanika, s.a.v.s. – tako da kod djece razviju ljubav prema Allahu, dž.š., prema Poslaniku, s.a.v.s., prema Kur'anu i ustrajnost u vjeri. Velika briga prema svim vjernicima, ljubav, blagost, igra, šala, savjeti, pohvale, obećanja, nagrade i pravednost samo su neke od metoda i postupaka Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Allahu Svemoćni, daj nam snage da ustrajemo na pravom putu kojeg nam je pokazao Muhamed a.s., svojim životom i djelom. Amin.

Sedin ef. Hibović, džemat Ričice, Zenica

Untitled

Hutba: Pravednost

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu ,dž.š., i neka je salavat i selam na posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda ,s.a.v.s.,na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji slijede put dini islama do Sudnjeg dana.

Poštovani džemate!

Uzvišeni Allah ,dž.š., kaže u Kur`ani-kerimu: „O vjernici dužnosti prema Allahu izvršavajte i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja, koju osjećate prema nekim ljudima, nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti. I bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite.“ (Kur`an 5:8)

U arapskom jeziku pravednost se označava riječju el-adl, koja ima širok spektar značenja. Neka od značenja su: jednakost, iskrenost, umjerenost, ravnopravnost, braniti tuđe pravo, ostaviti ono što nije u skladu sa prirodom čovjeka tj. negriješiti, biti uravnotežen, ne biti pod uticajem strasti, odustati privremeno od jednog dijela suvereniteta radi općeg dobra itd. Iz riječi el-adl proizilazi i jedno od Allahovih dž.š. lijepih imena El-Adil – Pravedni. Uzvišeni Allah dž.š., naredio je pravednost u svim stvarima, segmentima i stanjima ljudskog života. Svejedno, da li čovjek bio zadovoljan ili ne, da li bio srdit, da li se radilo o nekome ko mu je rodbina, blizak ili ne, čovjek mora ispoljavati i živjeti pravednost.

Allah dž.š., u suri En-Nisa` 135 ajet kaže: O vi koji vjerujete, postupajte pravedno, svjedočeći Allahu makar i protiv samih sebe ili protiv roditelja i bližnjih rođaka, bio on bogat ili siromašan – ta, Allah im je najpreči. Stoga nemojte slijediti strasti nauštrb pravednosti. Ako se pak budete izmicali pravednosti, ili se okretali od nje, Allah je obavješten o onome što radite! Upotrebom vokativa u arapskom jeziku podrazumijeva se jedna od dvije stvari ili obje u isto vrijeme. Te dvije stvari su el-hubb – ljubav i iltifatun-nazar – skrenuti nečiju pažnju na nešto.

Uzvišeni Allah dž.š., kao Stvoritelj čovjeka, neizmjerno voli Svoga roba. Nije ostavio čovjeka da tumara i traži Istinu, nego mu je slao poslanike sa uputama, koje ako bude slijedio biće sretan kako na ovom pojavnom, dunjalučkom svijetu, tako i na onom drugom vječnom, ahiretskom svijetu. Pošto Allah dž.š., voli Svoga roba, On želi da mu skrene pažnju na nešto što će ga učiniti sretnim. U ovom ajetu, misli se na oboje. Tj. Allah dž.š., voli Svoga roba i stoga mu želi pomoći da pronađe pravi put, ukazujući mu na stvari koje će mu koristiti ne samo u postizanju većih imanskih deredža kao vjernik, nego i u samom traženju Istine. Glagol „AMENU“ je treće lice množine, treće vrste glagola. Korijen riječi je el-emn, što označava zaštićenost, sigurnost, protektorat, vjernost, pouzdanost. Dakle, oni koji su amenu – koji vjeruju su zaštićeni, sigurni i imaju Čuvara koji ih neće ostaviti na cjedilu. Tako da kur`anska formulacija ja ejjuhellezine amenu u slobodnom prijevodu znači: O vi, koje Allah voli! O vi, kojima Allah želi ukazati na nešto što je dobro za vas! On je taj koji vas čuva i daje vam sigurnost.

Budi pravedan pa makar i na svoju štetu

Allahov Poslanik a.s. pred smrt je rekao: „Ako sam ikada nekoga u leđa udario, evo mojih leđa za odmazdu. Ako sam koga uvrijedio, evo moje časti za osvetu. Ako sam ikada uzeo nečije dobro, evo moje dobro.“

Poučen Objavom, Allahov Poslanik a.s. je znao da na pravednosti počiva stabilnost ljudske zajednice. Bez pravde nema ni sreće, ni napretka i prosperiteta. Zato je slijedeći Allahovu dž.š. zapovijed u Medini vladala bezprijekorna pravda.Poslanik a.s. je svojim postupcima svjedočio i pokazivao pravednost u svakom pogledu. Tome je poučio i svoje ashabe koji su zahvaljujući pravednom postupanju prema stanovnicima osvojenih područja doprinijeli brzom širenju islama. Ovo je samo jedan od primjera kako su se ashabi Allahovog poslanika ,a.s., odnosili prema domicijelnom stanovništvu.

Naime, u prvim godinama pohoda islamska vojska je zauzela grad Emes u Siriji. Bizantinci su se povukli. Građani su platili džizju. Međutim, zbog položaja na ratištu, muslimani su se morali privremeno povući iz grada. Komandant islamske vojske vrati primljenu džizju sa napomenom da muslimani nisu u stanju da štite grad, pa bi bilo nepravedno da zadrže primljeni novac. Ovakav postupak je rezultirao time da su stanovnici Emesa sa suzama ispratili islamsku vojsku.

„Ili protiv roditelja i bližnjih svojih“

Jedna žena iz plemena Beni Mahzum, rodica Hašimija, počinila je krađu. Usama r.a. zauze se za nju kod Allahovog Poslanika a.s. sa molbom da joj se prijestup oprosti. Allahov Poslanik a.s. odgovori: „Vjerujte, kad bi i moja Fatima, moja draga kći, počinila krađu, ja bih joj ruku odsjekao.“ Treba biti pravedam prema svome ocu, majci, bratu, sestri, prema svakom čovjeku. Slab je iman kod čovjeka koji iz rodbinskih razloga nije pravedan.

U islamu nema osoba koje su iznad zakona. Čovjeku je nekada teže biti pravedan prema nekome bližnjem nego i prema samom sebi. Pogotovo kada su u pitanju djeca, svaki roditelj je manje ili više osjetljiv i često je nepravedan. Pravi razliku između djece, pa daje prednost muškoj djeci nad ženskom ili obratno. Često prilikom podjele imetka ženska djeca su zapostavljena iako im i po Šerijatu pripada dio imetka kao i muškoj djeci.. Uzvišeni Allah dž.š., kaže: „Allah vas savjetuje u pogledu vaše djece. Muškom potomku pripada koliko dvjema kćerkama“ (Sura En-Nisa`11).

Muškarac je dužan izdržavati svoju porodicu, dok žensko dijete udajom ima pravo da koristi svoj imetak koji su joj ostavili roditelji kako želi i ne mora da ako ne želi učestvuje u izdržavanju porodice. To je njen hakk i može da potroši taj imetak kako želi. Tako da su neopravdane kritike od strane onih koji kažu da islam daje veća prava muškoj u odnosu na žensku djecu.Muškom potomku je dao više jer treba izdržavati porodicu, dok ženski potomak to nije dužan. Također, jedan vid pravednosti prema djetetu jeste da ga poučimo dini islamu. Da ga naučimo kako biti pokoran svome Gospodaru. Svako dijete će kad tad otići od svoga roditelja i osamostaliti se, formirati svoju porodici. Da bi mogao krenuti na taj put sam, treba mu staviti kompas u ruke.

Taj kompas je namaz, čuva ga, da ne bi skrenuo ni lijevo ni desno, nego da ide samo pravom, utrvenom stazom, koja će ga sigurno dovesti do željenog cilja. Roditelj treba da gleda na svoje dijete kao na cvijet. Cvijet je lijep, dok ne padne u blato. A kad padne i kad se ukalja, onda niko neće da je podigne i pomiriše. Tada i roditelj, ako želi da opere cvijet, da opere svoje dijete, mora uprljati ruke. Stoga veoma je bitno „naoružati“ našu djecu namazom kako bi što lakše hodili ovim dunjalučkim stazama, a pritom zaradili i Allahovo dž.š zadovoljstvo. Pričao mi je jedan poznanik koji ima svoju slastičarnu kako ga je savjetovao otac u poslu. Naime, njegov otac je došao da posjeti sina i vidi kako mu ide posao. Kada je vidio da po istoj cijeni prodaje kolače i limunadu rekao mu je: „Sine, ovo nije pravedno. Ne možeš prodavati limunadu po istoj cijeni kao kolače za koje puno više vremena utrošiš praveći ih. Nego, smanji cijenu limunade, to je hakk mušterije.“

„Bio on bogat ili siromašan“

Neko će reći da je ovo utopija. Skoro da nema države u svijetu u kojoj su oni koji su bogati ili na vlasti često iznad zakona. Međutim, država zasnovana na imanskim principima ne pravi nikakvu razliku između bogatog i siromašnog. Ne boji se jačine i uticaja bogatog, niti osjeća samilost i saosjećanje prema siromašnom prijestupniku. Uzvišeni Allah dž.š. nam spominje događaj kada su dvojica parničara došla kod Davud a.s. da im presudi, pa je Davud a.s., sumnju prebacio na onoga koji je imao devedeset i devet ovaca, naime da je on nepravedno uzeo od svog brata jednu ovcu. Nije ni saslušao njegovu odbranu.

Prema tome, u islamu nema presude na osnovu iskaza bilo samo tužitelja ili samo tuženog. Davud a.s., je tako postupio iz samilosti prema siromašnom, koji je imao samo jednu ovcu radi čega je ukoren od Allaha dž.š. riječima: „O Davude, mi smo te namjesnikom učinili na Zemlji, pa među ljudima sudi pravedno, nemoj slijediti strast pa da te ona odvrati od Allahovog Puta.“ (Sad,26). Davud a.s. istog trenutka se pokajao i zamolio Allaha dž.š., da mu oprosti. Povijest islama nam govori da su i najugledniji ashabi Allahovog Poslanika a.s. bili pred sudom, pa čak i kao halife.

Tako se prenosi da je Omer r.a. došao na pijacu i ugledao konja koji mu se svidio. Pitao je vlasnika da proba konja i nakon što mu je dozvolio, odjahao je u pustinju. Kada se vratio, predao je konja vlasniku rekavši da konj hramlje. Vlasnik konja je rekao da mu je dao zdravog konja i tražio od Omera r.a. da mu ili plati konja ili vrati kao što je bio. Pozvali su Šurejha r.a. da im presudi. Nakon što je saslušao obojicu, Šurejh r.a. presudi protiv halife. Omer r.a. plati konja vlasniku i kao nagradu što nije bio pristrasan u suđenju, Šurejha r.a. postavi za kadiju Kufe. Također se prenosi da je jedan od emevijskih halifa u Španiji prekinuo post za vrijeme mjeseca ramazana. Pozvao je kadiju da se posavjetuje i čuje njegovo mišljenje o tome kako da se iskupi. Kadija nakon što ga sasluša reče mu: „Ti ćeš postiti šezdeset dana uzastopno, kao kefaret za taj dan kada si se omrsio. Zašto – upita halifa sav začuđen? Zar Allahov Poslanik a.s. nije rekao da se treba osloboditi rob, pa ako čovjek ne može da posti šezdeset dana, a ako ni to ne može da nahrani šezdeset siromaha? Da, to je istina-reče kadija. Ali ti si halifa, ništa ti ne znači hoćeš li osloboditi jednog ili deset robova, jer je to tebi lahko. Također, nije ti teško nahraniti šezdeset siromaha. Ali postićeš šezdeset dana kako bi saznao šta znači nepokoriti se Allahovoj dž.š naredbi. Ti si vladar i ljudi se ugledaju u tebe. Ne želim ni ja, a vjerujem ni ti, o halifa, da nosimo grijeh onih koji bi se ponašali kao što si ti.“ Pravednom vladaru dova se ne odbija. Pravedni vladar će na Sudnjem danu biti u hladu, među onih sedam, kada drugog hlada neće biti osim Allahovog dž.š.

„Allah je najpreči“

Svaki čovjek koji misli o Allahovoj dž.š., veličini, ma gdje bio, koji vjeruje da Allah dž.š., vidi svako njegovo djelo i da zna za sve što radi i što misli i pomišlja, radit će ono što je Uzvišeni Allah dž.š., naredio da se radi. Allah dž.š., naredio je to za naše dobro. „ O vjernici! Vi ste dužni da se sami za sebe pobrinete! (Da osigurate budućnost svojoj duši, koja će sutra izići iz tijela).Pobrinućemo se za sebe ako poslušamo Allahove zapovijedi, jer On nam je najpreči. On nas voli i želi nam dobro. Želi da se vratimo na ono mjesto odakle smo potekli, tj. džennet. Allah dž.š., nas poučava da je pravednost polazna tačka,temelj svakog našeg postupka. Često puta od pravednosti zavise i ljudske sudbine. To je karakterna crta koja treba biti njegovana u odgoju čovjeka i nijednog trenutka čovjekovog života ne smije biti zanemarena. Njena izvanredna vrijednost čini je obaveznom za osobu koja želi postići Allahovo ,dž.š., zadovoljstvo i prosperitet i spas na oba svijeta.

Hatib: Ismet ef. Bašić

Druga Skupština džemata Nova Zenica

Dana 13.01.2017. godine, održana je 2. redovna godišnja Skupština džemata “Nova Zenica”, a tom prilikom je Džematski odbor članovima Skupštine podnio izvještaje o svom radu u periodu od prve skupštine.

Kroz pomenute izvještaje prezentovani su najznačajniji angažmani i aktivnosti koje je džematski odbor realizovao, informacije u vezi vjersko-prosvjetnog rada u džematu, te informacije u vezi finansijskih sredstava u džematu. Za ovu priliku džematski odbor se potrudio te svoje izvještaje, osim usmeno, predstavio i u vizuelnoj formi (video i PowerPoint prezentacija), a sve u cilju da što slikovitije i na jedan zanimljiv način približi svoj rad članovima skupštine.

Gazijina medresa dodijelila zahvalnice

U petak, 13. januara, 2017. godine u Gazi Husrev-begovoj medresi organiziran je prijem za profesore i sve one koji su tokom ratne školske 1993/1994. godine doprinijeli izvođenju nastave za učenike Gazi Husrev-begove medrese u isturenom odjeljenju u Zenici, među kojima su: Avdija Alibašić, Besim Spahić, Ejub Dautović, Hasan Makić, hfz. Enes Beganović, Hadis Pašalić, Ibrahim Babić, Jakub Salkica, Lejla Dreca, Mensur Valjevac, Mirza Sadagić, Muhidin Džanko, Mulaima Omić, Naisa Dedić, Remzija Kadrić, Selma Ljuca, Spahija Kozlić, šejh Džafer Zarian i Zilka Spahić-Šiljak.

Primili su ih direktor hfz. mr. Mensur Malkić sa pomoćnicima direktora Halimom Husićem i Dževadom Plehom. Ideja za organiziranje ovog prijema potekla je od profesora Halim Husića koji je tokom ratne školske 1993/1994. godine bio pripadnik Armije BiH, odnosno oficir u Komandi 3. Korpusa ARBiH i koordinator isturenog odjeljenja Medrese u Zenici. Ovo je bila prilika da kolektiv Medrese i njen menadžment iskažu dužno poštovanje i izraze zahvalnost svima onima koji su na bilo koji način doprinijeli da Gazi Husrev-begova medresa udovolji svojoj historijskoj zadaći i dadne puni doprinos očuvanju vjere, naroda i Bosne i Hercegovine, što spada u obavezu i trajnu misiju ove institucije.

Istureno odjeljenje Gazi Husrev-begove medrese tokom ratne školske 1993/1994. godine u Zenici

Ideju i ovlaštenje Nastavničkog vijeća Gazi Husrev-begove medrese i Islamske zajednice da se u Zenici formira istureno odjeljenje, na kome će se organizirati instruktivna nastava, u Zenicu je donio profesor Zijad Ljevaković koji je u to vrijeme bio angažovan u GŠ ARBiH. Pošto mu obaveze u GŠ-u nisu dozvoljavale da se i lično uključi u te aktivnosti, on je taj dopis ostavio Hadis ef. Pašaliću, tada studentu Al-Azhara koji je svoj studij prekinuo radi uključenja u redove pripadnika Armije RBiH. Danas obnaša funkciju vojnog muftije, a tada se nalazio u Komandi 3. Korpusa ARBiH. Hadis ef. je bio u kontaktu sa profesorima Mahmut ef.Karalićem i Halim ef. Husićem koji su se takođe nalazili na području Zenice i Travnika u jedinicama 3. Korpusa. Kolegij Nastavničkog vijeća Medrese znajući za te činjenice računao je i ovlastio ih da zajedno sa profesorom Ljevakovićem rade na pokretanju tih aktivnosti. Znalo se da je na prostoru centralne Bosne, što kao domicilno stanovništvo slobodnih teritorija, što kao prognanici iz Krajine i drugih okupiranih dijelova BiH, smješten znatan broj učenika Medrese, te im se željelo pomoći da tako nastave svoje dalje školovanje.

Značajna pomoć stigla je od tadašnjeg zeničkog muftije Halil ef. Mehtića i glavnog imama u Zenici Ejub ef. Dautovića. Glavni imam Ejub ef. Dautović, pored podrške i ličnog uključenja u nastavni proces u tom odjeljenju, za početak je riješio jedan od gorućih problema pri realizaciji tog projekta a to je prostor za organizovanje nastave. Očekivao se odziv 20 do 30 učenika a Medžlis je u to vrijeme raspolagao takvim prostorijama. Uz to, nekoliko istaknutih zeničkih imama u potpunosti se stavilo na raspolaganje pa je bilo izgledno da se u septembru školske 1993/1994. godine organizuje nastavni proces i u Zenici. Hadis ef. Pašalić svesrdno se prihvatio uloge sekretara a Halim ef. Husić preuzeo odgovornost direktora tog odjeljenja o čemu su preko Medžlisa IZ-e obavijestili javnost nadajući se da će ta informacija doći do onih koji budu zainteresovani da nastave svoje školovanje započeto u Gazi Husrev-begovoj medresi. Ubrzo se odazvalo dvadesetak učenika i pokrenuta je instruktivna nastava u prostorijama Medžlisa a okosnicu nastavnog tima činili su zenički imami Ejub ef. Dautović, Ibrahim ef. Babić, Jakub ef. Salkica i hfz. Enes ef. Beganović.

Međutim, mimo svih očekivanja i prognoza, vijest o pokretanju nastave u Zenici brzo se širila i za nekoliko dana broj učenika se utrostručio. Prostor je bio pretijesan, nije bilo dovoljno stolica i klupa, a učenici su se suočili i sa nizom egzistencijalnih problema i poteškoća koje je trebalo rješavati.

Rješenje se tražilo kod gradonačelnika Zenice, Besim ef. Spahića koji je u rekordnom roku preko direktora OŠ „Manojlo Popić“ rahmetli Hazima Jarovića obezbijedio adekvatne prostorije. Solidarnost među učenicima i njihovim roditeljima riješila je problem smještaja tako da su se u prenapučenoj Zenici, u malim stanovima smjestili i po 3-4 učenika u pojedine porodice, a po 5-6 učenika smještalo se u garsonjere dodijeljene pripadnicima Armije RBiH koji su kao rodbina smještali učenike. Daleko bolje rješenje bilo je razmještanje učenika u porodice njihovih školskih drugova na prostoru od Zenice do Visokog u seoskim sredinama gdje je i opasnost od stradanja bila manja a i oskudica hrane nešto blaža. Da bi to bilo moguće direktor Direkcije željeznica Zenica, gospodin Ramiz Salkić obezbijedio je besplatne mjesečne vozne karte svim učenicima. Ostao je još problem ishrane jer su mnogi učenici bili daleko od svojih porodica a cijene hrane u ratnim uvjetima vrtoglavo su se mijenjale. Rješenje za taj problem ponudio je direktor Egipatske humanitarne organizacije gospodin Husein Šarkavi koji je bez ikakvih uvjetovanja obezbijedio dovoljne količine brašna i konzervirane hrane za stotinu učenika koliko se na kraju okupilo u Zenici. Mnogim učenicima je ovo bio jedini izvjestan obrok u toku 24 sata i mnogi su isticali da bez toga ne bi bili u stanju nastaviti svoje dalje školovanje.

Kako se broj učenika povećavao i za kratko vrijeme u Zenicu stigli učenici sa prostora od Bugojna, Gornjeg i Donjeg Vakufa, Jajca, Travnika, Novog Travnika, Viteza, Busovače, Kiseljaka, Fojnice, Visokog, Breze, Olova, Vareša, Kaknja, Zenice, Žepča, Zavidovića, Maglaja, Tešnja, Doboja i Teslića, a nešto kasnije i iz Kalesije, Živinica, Banovića i Tuzle tako se i potreba za narastanjem broja nastavnog osoblja nametala kao urgentan problem. Većina stručnog nastavnog kadra bila je već angažovana na različitim poslovima i zadacima a najveći broj u jedinicama Armije RBiH, pa je njihov svakodnevni angažman na održavanju nastave paralelno sa drugim obavezama iziskivao veliki napor i odricanje. I pored toga okupljen je stručan nastavni kadar i svi predmeti zastupljeni u NPP-u Medrese „pokriveni “ su stručnim predavačima. Kada se danas pogleda gdje su i šta rade profesorice i profesori koji su bili angažovani kao predavači u to vrijeme, vidi se da su većinom univerzitetski profesori, visoki funkcioneri, muftije, glavni imami i imami sa visokim renomeom u sredinama u kojima žive i rade. Prisustvo učenika nastavi i redovnost profesora u izvođenju nastave i pored tako teških uslova i drugih obaveza koje je velika većina njih imala, bili su fascinantni. Mnogi bivši učenici kada o tome govore danas, ni sami ne mogu vjerovati niti znaju objasniti zbog čega je to bilo tako. Tadašnji predavači koji su ostali vezani za prosvjetu ističu da bi bili zadovoljni kada bi danas njihovi učenici i studenti makar upola vodili računa o redovnosti pohađanja nastave u odnosu na tu grupu koja je to tada činila uprkos iznimno teškim uvjetima.
Kada se sve to posložilo i dovelo u red pa nastava krenula punim kapacitetom Iranska humanitarna organizacija na čijem je čelu stajao šejh Džafer Zarian obezbijedila je prehrambene pakete kao redovan vid pomoći svim predavačima. Treba istaći da ni jedna od tih osoba kada se sa njima razgovaralo ničim nije uslovljavala svoj doprinos ovom projektu niti na bilo koji način uslovljavala svoj angažman nekom naknadom za to. Za predavače koji su bili angažovani u nastavi a bili su pripadnici Komande 3. Korpusa uspijevalo se solidarnim pokrivanjem njihovih obaveza postići da se i ne primijeti njihovo odsustvo iako su neki bili na značajnim formacijskim mjestima. U toku cijele školske godine gotovo da nije bilo dana da Hadis ef. Pašalić nije posjetio to odjeljenje i promptno reagovao na svaki njihov zahtjev i potrebu. S toga su i sjećanja velikog broja tadašnjih učenika, koji su znali za njegove obaveze u Armiji i danas takva, da imaju osjećaj da je on brinuo za svakog od njih pojedinačno.
Učenice i učenici koji su tada pohađali nastavu u Zenici danas su ugledne ličnosti koje po mnogo čemu mogu biti uzorne osobe. Među njima su i dvojica šehida, sedam hafiza Kur’ana, nekoliko doktora nauka, magistara, imama, muallima i funkcionera Islamske i šire društvene zajednice.
Ono što je jedinstvena ocjena većine onih koje smo kontaktirali tokom prikupljanja podataka o tom vremenu i radu jeste, da nikada u životu nisu intezivnije radili nego tada i da su međusobni odnosi kao i odnosi sa nastavnim osobljem bili na onoj visini koja se ni prije ali ni poslije tog vremena ne nalazi često. Vjerovatno je tome doprinijela opšta klima, ratni uvjeti rada i osjećaj da se solidarnošću, trudom i radom, odupire agresiji i njenim ciljevima.

Na kraju školske godine organizirani su razredni ispiti na koje je došlo i nekoliko profesora iz opkoljenog Sarajeva. Ono što je bila i njihova jedinstvena ocjena jeste da su zadovoljni postignutim rezultatima a to svoje zadovoljstvo iskazali su i visokim ocjenama koje su podijelili na tim ispitima.

(www.preporod.com)

Novi ciklus edukativnih sadržaja “Hafiski ders”

Medžlis Islamske zajednice Zenica vas obavještava da počinje novi ciklus edukativnih sadržaja za 1438 h. / 2017. godinu.

Ove godine, edukativne sadržaje pod nazivom “Hafiski ders – riječ hafiza”, vodit će hafizi Medžlisa IZ-e Zenica u 66 džemata Medžlisa Zenica, a sva predavanja bit će održavana poslije jacije namaza.

Tačne datume predavanja možete naći u prilogu ove obavijesti kao i odjeljku aktuelnih dešavanja na web portalu Medžlisa IZ-e Zenica, http://mizzenica.ba/kalendar/.

Medžlis Zenica koristi priliku i zahvaljuje se svim vjernicima koji su bili u prilici da prisustvuju nekom od programa u okviru manifestacije “Želja za Resulom”, te vas pozivamo da budete dragi gosti na predavanjima u okviru “Hafiskih dersova – riječ hafiza”.

15877970_822321274576273_1589972421_o

Završnica manifestacije “Želja za Resulom”

U proteklih mjesec dana, Medžlis IZ-e Zenica je priredio tradicionalnu i sadržajnu manifestaciju „Želja za Resulom“, u povodu obilježavanja Mevluda – rođendana Poslanika a.s. Manifestacija je sadržavala večeri Kur'ana, ilahija, mevluda, promocija knjiga kao i mnogobrojne prigodne programe u džematima. Bili su to dani intenzivne interpretacije i govora o najboljem dunjalučkom biću, Resulullahu a.s., a Zenica je u tom periodu odisala ljubavlju i čežnjom za njime.

Manifestacija je završila prigodnim programom i učenjem Kur'ana u džematu Orahovica-Kovačevići, u velelijepoj džamiji As-Sahabah, uz gostovanje hora Elči-Ibrahim pašine medrese iz Travnika, direktora i profesora Medrese, i glavnog imama MIZ Zenica mr. Jakub ef. Salkice te imama nemilskog sliva.

Nadahnuto predavanje je održao direktor mr. Dževdet ef. Šošić, a učenjem odlomaka iz Kur'ana, prisutne su počastili Saudin ef. Lužić i Ibrahim ef. Glamočak.

Divnu poruku, uz uvažavanje svih programa u okviru manifestacije, šalju dva završna programa manifestacije, kao putokaz i usmjerenje budućim generacijama: promocija obrazovane omladine željne učenja i napretka – jedna od Poslanikovih a.s. težnji tokom misije, promocija znanja i izuzetno vrijednog naučnog djela – Uticaj kiraeta na izvođenje šerijatskih propisa dr. Safeta Husejnovića.

Promocija vrijednog djela „Utjecaj kiraeta na izvođenje šerijatskih propisa“

U četvrtak, 29. decembra 2016. godine, a u okviru završnice manifestacije „Želja za Resulom“, Medžlisa IZ-e Zenica, upriličena je promocija knjige „Utjecaj kiraeta na izvođenje šerijatskih propisa“ autora hfz. dr. Safet ef. Husejnovića – imama Sejmenske džamije u Zenici. Promociji knjige, u prepunoj Gradskoj sali Grada Zenica, prisustvovao je i Muftija zenički dr. Ejub ef. Dautović, glavni imami Medžlisa IZ-e Zenica mr. Jakub ef. Salkica i Medžlisa IZ-e Teslić Džafer ef. Gračić kao i mnogobrojni imami i gosti.

Promotori ovog izuzetno vrijednog, i u teološkoj nauci bitnog djela bili su: hfz. dr. Halil ef. Mehtić – dekan Islamskog pedagoškog fakultet u Zenici, doc. dr. Almir Fatić – profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, mr. Enes ef. Beganović – imam Čaršijske džamije u Zenici, te moderator promocije Edin ef. Kavazović.

Promotori su istakli naučnu težinu ovog djela sa posebnim aspektom na bitnost pravilng razumijevanja Kur'anskog teksta i Sunneta Božijeg poslanika, a na kojem tragu i jeste napisana ova knjiga, nastala kao doktorska disertacija dr. Safeta Husejnovića. Kur'an, kao glavni izvor Šerijata, potrebno je upoznati do u detalje, sa aspekta kiraeta, povoda objave, konteksta ajeta i drugih disciplina, kako bi se mogao komentirati i tumačiti, bez obzira da li se to tumačenje odnosilo samo na pojedine ajete ili propise. Površinsko poznavanje i obrada ovih disciplina neminovno dovodi do neispravog i ponekad pogubnog tumačenja Kur'ana.

20161229_190218

Naravno, promotori su iskoristili priliku da ovo djelo preporuče prvenstveno kao udžbenike za sve one koji izučavaju i bave se sličnim temama, ali i vjernicima koji žele da prošire svoje znanje iz ovih oblasti.

Dr. Fatić je iskoristio priliku i čestitao Medžlisu IZ-e Zenica na ovako sadržajnoj i korisnoj manifestaciji u mjesecu Poslanika Muhameda a.a., te iskazao zadovoljstvo što je završnica manifestacije, promocija nauke i knjige, što je svakako jedan od ciljeva Poslaničke misije – permanentan, lični i društveni, odgoj i obrazovanje.

Na kraju promocije, prisutnima se obratio i autor knjige hfz. dr. Safet Husejnović, ukazujući na koristi i svrhu jednog ovakvog djela koja će rezultirati lakšem razumijevanju i obradi uticaja priznatih kiraeta kod izvođenja šerijatskih propisa.

Piše: M.B.

Obilježavanje Nove godine je strano našem dinu

Braćo i sestre u islamu! Današnja hutba je na temu Obilježavanje Nove godine je strano našem Dinu.

Govorim na zadatu temu u danima u kojima Ummet krvari i biva napadnut, zarobljavan, mučen i ponižavan u Siriji, Palestini, Iraku, Burmi i drugim prostorima zemaljske kugle. Molim Allaha, dželle še'nuhu, da im pomogne na putu do slobode, pravde i blagostanja! Molim Allaha, azze ve dželle, da zulumćare, ma ko oni bili omete u njihovu zulumu i njihove spletke i silnu tehniku i ljude vrati i sruči na njih, zulumćare i učini ih ibretom za razumom obdarene!

Povodom dolaska Nove gregorijanske godine i njenog proslavljanja, što je kršćanski običaj, želim da podsjetim na bolnu činjenicu da ovaj događaj na žalost obilježavaju i neki od onih koji sebe smatraju muslimanima, nesvjesni da na taj način oponašaju druge narode, a svako oponašanje drugih znači udaljavanje od islama i njegovih propisa. Još je apsurdnije da veliki broj njih to čini uz činjenje harama, koji muslimane izvode iz islama.

Ako volimo Allaha, dželle še'nuhu, dužni smo slijediti sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa će nas Allah, azze ve dželle, zavoljeti i grijehe nam oprostiti, kao što stoji u 31. ajetu Sure Alu Imran:

قُلْ إِنْ كُنْتُمْ تُحِبُّونَ اللّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللّهُ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَاللّهُ غَفُورٌ رَّحِيمٌ

Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – a Allah prašta i samilostan je.

Svako činjenje harama, braćo i sestre izaziva Allahovu, subhanehu ve te'ala, srdžbu, a posebno činjenje harama od strane naroda koji su u teškim situacijama pomognuti da opstanu, onda kada su se nevjerničke vojske i njihovi pomagači udružili u želji da ih potpuno unište. Zar se smiju javno činiti grijesi i izazivati Allahova, subhanehu ve te'ala, srdžba u zemlji kerameta, zemlji u kojoj se širio miris šehidske krvi, zemlji u kojoj su vojske meleka pomagale golobrade i goloruke borce Armije Republike Bosne i Hercegovine i MUP-a i zaustavljale neprijatelje, zemlji dvije stotine hiljada šehida, zemlji kojom su tekle rijeke šehidske krvi i rijeke suza ucvijeljenih majki, nena, supruga, djece i unučića, zemlji u Potočarima 11. jula 1995.g. zgažene tek rođene bebe, zemlji četrdeset hiljada silovanih Bošnjakinja, među kojima je deset hiljada maloljetnih djevojčica, zemlji stotina zloglasnih logora, zemlji 614 do temelja porušenih džamija, zemlji koja u sebi krije dijelove tijela heroja koji obespravljeni pogetih glava hodaju ovom bosanskom zemljom, zemlji gazija koji su goloruki stajali pred tenkove i specijalne jedinice, koji su bosi gazili kroz neprijateljska minska polja, a danas su na birou, jer su njihova radna mjesta zauzeli rođaci i rodice i ljubavnice korumpiranih kvazi-političara, pa i neprijatelji ove zemlje, koji su se zapošljavali i još zapošljavaju po nacionalnom ključu, zemlji u kojoj nije bilo kolektivne osvete nas Bošnjaka i zemlji dobroćudnih ljudi koji ni neprijatelje ne znaju mrziti koliko to oni zaslužuju, zemlji koju stoljećima pljačkaju i žele prisvojiti, a ona se odupire i svjedoči da ona pripada samo Allahu, dželle še'nuhu, a da smo mi samo njeni privremeni korisnici, za koje je u nekom njenom ćošku pripremljeno dva kvadratna metra zemljišta za privremenu kabursku kuću, koja je na jednu vodu i prokišnjava, pokrivena običnim daskama, bez izolacija, lima, tondah crijepa, bez vrata i prozora, bez fasade, centralnog grijanja, klima i video nadzora, kuće koja ne podliježe plaćanju poreza i koja ostaje do Dana kada će se u Sur (Rog) puhnuti, a ljudi iz kabura oborenih pogleda izaći, kao što Allah, dželle še'nuhu, kaže u 8. ajetu Sure El-Kamer:

خُشَّعًا أَبْصَارُهُمْ يَخْرُجُونَ مِنَ الْأَجْدَاثِ كَأَنَّهُمْ جَرَادٌ مُنْتَشِرٌ

Oni će oborenih pogleda iz kabura izlaziti, kao skakavci rasuti.

Nova godina se proslavlja širom svijeta, a najveću pažnju joj posvećuju Kršćani, koji ovaj praznik vežu za smrt pape Silvestra I, koji je umro 31. decembra 335. godine, a 1582. godine kada je bila reforma gregorijanskog kalendara početak Nove godine je promijenjen sa 25. decembra, na 1. januar i od tada je 31. decembar poznat u svijetu kao Silvester. Iz ovoga se jasno vidi da je došlo do odstupanja za nekoliko dana od navodnog datuma rođenja Isaa, alejhis-selam, tj. 25. decembra, kako to tvrde Kršćani.

Jedan od prepoznatljivih detalja vezanih za novogodišnje praznike je i Djeda Mraz. Prema Enciklopediji Britanici postojanje Svetog Nikole, kasnije Djeda Mraza, nije potvrđeno ni jednim historijskim dokumentom, tako da se ništa sigurno ne zna o njegovom životu osim da je vjerovatno bio biskup Myre u IV vijeku. Kao mladić putovao je u Palestinu i Egipat, a nakon povratka u rodno mjesto postao je biskup u Myri. Bio je zatvoren za vrijeme progona Kršćana od strane rimskog imperatora, a za vrijeme drugog imperatora je oslobođen. Prisustvovao je Prvom Koncilu u Nikeju, 325. godine. Sahranjen je u crkvi u Myri, a u VI stoljeću njegovo svetište je postalo veoma poznato. Darežljivost i dobrota po kojima je Sveti Nikola bio poznat prerasle su u legende o čudima koje je činio za siromašne i nesrećne. U Srednjem vijeku privrženost Svetom Nikoli raširila se po cijeloj Evropi. Transformacija Svetog Nikole u Djeda Mraza otpočela je 1823. godine. Prema legendi Djeda Mraz uz pomoć vilenjaka dostavlja darove dobroj djeci širom svijeta.

Prema tome, Djeda Mraz je isključivo vjerski simbol Kršćana i nema nikakve veze sa islamom i muslimanima, niti sa bosanskom tradicijom.

Podsjećam i sebe i vas na hadis Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji bilježi imam Hakim:

عَنْ أَبي سَعيِدِ الْخُدْرِيِّ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “لَتَتْبَعُنَّ سُنَنَ الَّذِينَ مِنْ قَبْلِكُمْ شِبْرًا بِشِبْرٍ، وَذِرَاعًا بِذِرَاعٍ حَتَّى لَوْ دَخَلُوا جُحْرَ ضَبٍّ لَاتَّبَعْتُمُوهُمْ” قُلْنَا: “يَا رَسُولَ اللهِ الْيَهُودُ وَالنَّصَارَى” قَالَ: “فَمَنْ” (حاكم)

Prenosi Ebu Seid El-Hudri, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Slijedićete ranije narode, pedalj po pedalj, aršin po aršin, pa čak i da uđu u gušterovu jazbinu vi biste ih u tome slijedili.” Rekosmo: „Allahov Poslaniče, Kršćane i Židove?“ Reče: „Koga drugog?” (Hakim)

Tužno je braćo i sestre da ima veliki broj „muslimana“ koji su u slijeđenju nemuslimana prešli svaku mjeru i koji se ni po čemu ne razlikuju od njih. To njihovo slijeđenje ih nije amnestiralo od ubijanja i progona u toku posljednje oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, pa hoćemo li doći pameti i hoćemo li se vratiti izvorima naše vjere?

Od oponašanja nemuslimana je i obilježavanje Nove godine, koju proslavljaju Kršćani, za koje Allah, subhanehu ve te'ala, kaže u 17. ajetu Sure El-Maide:

لَقَدْ كَفَرَ الَّذِينَ قَالُوا إِنَّ اللَّهَ هُوَ الْمَسِيحُ ابْنُ مَرْيَمَ قُلْ فَمَنْ يَمْلِكُ مِنَ اللَّهِ شَيْئًا إِنْ أَرَادَ أَن يُهْلِكَ الْمَسِيحَ ابْنَ مَرْيَمَ وَأُمَّهُ وَمَن فِي الأَرْضِ جَمِيعًا وَلِلَّهِ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ وَمَا بَيْنَهُمَا يَخْلُقُ مَا يَشَاءُ وَاللَّهُ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ

Nevjernici su oni koji govore: “Bog je – Mesih, sin Merjemin!” Reci: “Ko može spriječiti Allaha da, ako hoće, uništi Mesiha, sina Merjemina, i majku njegovu i sve one koji su na Zemlji? Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih; On stvara što hoće i uistinu Allah sve može.

Potrebno je znati da je islamsko pravilo neslijeđenje onoga ko odstupa od Allahovih, subhanehu ve te'ala, propisa i od njih se treba razlikovati u: običajima, praznicima, vjeri, odjeći, govoru, ishrani itd.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud kaže:

عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عُمَرَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: مَنْ تَشَبَّهَ بِقَوْمٍ فَهُوَ مِنْهُمْ (أبو داود)

Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko oponaša neki narod, on je od njih.” (Ebu Davud)

U ovom hadisu je veliko upozorenje svima onima koji oponašaju nemuslimane, jer ih to oponašanje svrstava u njihov red.

Imam Ibn Kesir kaže da ovaj hadis označava veliku prijetnju i upozorenje onima koji slijede nemuslimane u njihovom govoru, djelima, odjeći, praznicima i načinu obožavanja Stvoritelja, a tako isto i u svemu drugome što nije od naše vjere i što nam se ne dozvoljava.

Tako možemo zaključiti, da onaj ko ostavlja sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a slijedi običaje Jevreja i Kršćana, da može izaći iz islama, bez obzira koliko se on smatrao muslimanom i imao izvorno muslimansko ime.

I na kraju se braćo i sestre postavlja logično pitanje: „Šta činiti u ovoj noći?“ Odgovor je jednostavan: Ne pridavati joj nikakvu važnost u odnosu na druge noći, ne obilježavati je nikakvim posebnim sijelima, večerama, kahvama, gledanjima novogodišnjeg programa, ne čestitati ga, ne kupovati djeci nikakve poklone niti primati, već kao i ostalih noći na vakat leći spavati, ustati na noćni namaz i sabah i nastaviti živjeti islamski kao i do sada!

Braćo i sestre, izvršavajmo naše islamske obaveze, čvrsto se držimo Allahova, subhanehu ve te'ala, užeta i ne povodimo se za običajima i praznicima drugih naroda!

Allahu, pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama u Siriji, Palestini, Iraku i Burmi! Vrati prava onima kojima su njihova prava uzurpirana! Spriječi nasilnike u nasilju i njihove spletke vrati na njih! Učvrsti nas na putu islama! Učini nas od onih koji se čuvaju zabranjenih i sumnjivih stvari i sačuvaj nas slijepog slijeđenja drugih! Oprosti našim roditeljima i dobrim precima, koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Učini našu djecu i potomke radostima naših očiju i srca i prvacima Ummeta! Budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَالسَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَةُ اللهِ!

Hatib: Muderiss Nezim ef. Halilović

Završnica manifestacije: Program u džamiji As-Sahabah u Orahovici

Povodom završetka manifestacije “Želja za Resulom”, u džematu Orahovica-Kovačevići, džamija As-Sahabah, u subotu 31. 12. 2016. godine bit će upriličen prigodan program uz gostovanje hora Elči-Ibrahim pašine medrese u Travniku.

Gosti će biti također i direktor Medrese mr. Dževdet ef. Šošić i profesori u medresi.

Budite nam dragi gosti.

POZIVNICA: Promocija knjige “Utjecaj kiraeta na izvođenje šerijatskih propisa”

Promocija knjige “Utjecaj kiraeta na izvođenje šerijatskih propisa” autora dr. hfz. Safet ef. Husejnovića, bit će upriličena u četvrtak 29. 12. 2016. u 19:00, u Gradskoj sali Grada Zenice.
Promotori ove izuzetno vrijedne knjige, autora dr. Husejnovića, imama Sejmenske džamije u Zenici bit će:

– dr. Almir Fatić – profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu,

– dr. hfz. Halil ef. Mehtić – dekan Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici,

– mr. hfz. Enes ef. Beganović – imam Čaršijske džamije u Zenici,

– moderator Edin ef. Kavazović.

Budite nam dragi gosti.

Najnoviji članci

Nova 1447. hidžretska godina

Ministar Adnan Šabani posjetio Medžlisa Zenica

Šest hiljada paketića za šest hiljada osmijeha

X