Hutba: Muhamed, s.a.v.s., uzor moralnosti i savršenstva

Sva hvala i zahvala pripada Uzvišenom Allahu dž.š.. Od Njega pomoć tražimo i oprost milimo. Njemu se obraćamo da nas sačuva od svakog zla u nama i oko nas.
Svjedočimo da nema boga osim Allaha dž.š., i svjedočimo da je Muhamed a.s., Alahov rob i poslanik.

Neka je salavat selam na Muhameda, na njegovu porodicu, na njegove ashabe i sve one koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana.

Kada Uzvišeni Allah opisuje Muhammeda, s.a.v.s., ne opisuje ga jednom određenom karakteristikom, nego ga ističe uopćeno kao Božansku uputu cijelom čovječanstvu, jer je on u potpunoj formi obuhvatio sve najljepše osobine. Tako, recimo, Allahov Poslanik, s.a.v.s., u sebi obuhvata zahvalnost Nuhovu, predanost Ibrahimovu, iskrenost i pravičnost Ismailovu, strpljivost Jakubovu i Ejjubovu, čestitost Davudovu, skrušenost Sulejmanovu i Isaovu.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je milost i blagodat za čovječanstvo. Allah, dž.š., kaže:
„A tebe smo kao milost svjetovima poslali.“ (el-Enbija 107)

Također, neki od komentatora Kur'ana smatraju da se pod nurom (svjetlošću) u ajetu:
„A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna, misli na Muhammeda, s.a.v.s.“

Na osnovu izloženog jasno je da je Muhammed, s.a.v.s., svjetlost za čovječanstvo, pa ako bi se čovječanstvo odreklo i udaljilo od poslaničkog kodeksa ponašanja, onda bi ono ostalo bez svjetlosti i bez milosti, a to bi rezultiralo moralnim krahom.

Allahov Poslanik, s.a.v.s, je odraz Božanske milosti jer Uzvišeni Allah nije stvorio čovjeka i prepustio ga samom sebi, već je odgojio Svoga Poslanika i tako ga učinio uzorom moralnosti i savršenstva svim ljudima, prema kome trebaju da usklađuju svoje ponašanje; a usađivanje najljepših svojstava u odgoju ljudi Allahov Poslanik, s.a.v.s., postavio je sebi kao cilj poslanstva.

„Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.“ (el-Ahzab 21)

Ovim ajetom udaren je čvrst temelj ugledanju na Allahova Poslanika, s.a.v.s. – u njegovom govoru, postupcima i stanjima; svim vjernicima, u svakom dobu i na svakom mjestu. Kompletan njegov život bio je oličenje Kur'ana, a sam Kur'an kaže da je on ”na najvišem stepenu morala”. Što god je Kur'an naređivao on je to činio, a klonio se onoga što je zabranjivao. Na ovaj način Allah, dž.š., je Poslanikovu, s.a.v.s., prirodu učinio i oblikovao u veličanstvenu ćud, plemenitost i dobrotu. ”Hazreti Aiša – radijelahu anha – na pitanje Se'ida ibni Hišama ibni ‘Amira o ćudi Allahova Poslanika, s.a.v.s., odgovorila je da je njegov ahlak bio Kur'an, zatim je Se'idu rekla da prouči početak sure El-Mu'minun (1-11) te potom zaključila: ‘To je bio ahlak Allahova Poslanika, s.a.v.s.”’ ( Muslim)

Pravilo po kojem samo onaj ko je odgojen može odgajati druge, kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., došlo je do punog izražaja. Za kratko vrijeme uspio je odgojiti takve moralne veličine s kojima je udario temelje novoj kulturi i civilizaciji i koji su bili drugim ljudima uzori u vjerovanju i djelovanju. Zbilja, kako je jedan ”nepismen” čovjek uspio da od ljudi – čije se stremljenje u životu svodilo na napadanje, otimanje, zarobljavanje, međusobno ubijanje, predavanje dunjalučkim uživanjima, i čiji je vrhunac izopačenosti bio ubijanje žive ženske djece – odgoji ljude koji će biti uzori u slijeđenju Allahova Poslanika, s.a.v.s.?
Odgovor je u njihovoj istinskoj vjeri u Allaha, dž.š., i iskrenom slijeđenju Njegova Poslanika, s.a.v.s. Ashabi su oponašali Allahova Poslanika, s.a.v.s., jer su u njemu našli ideal pokornosti Allahu, dž.š., i uzor kreposnog ponašanja. U slijeđenju Allahova Poslanika, s.a.v.s., ashabi su nastojali da svojim ponašanjem što više liče na Poslanika, s.a.v.s., pa čak i u beznačajnim stvarima. Abdullah ibn Omer, posebno se isticao u tome. On bi se uvijek na svom putu prema Meki, bez obzira bio umoran ili ne, odmarao u hladu jednog drveta. Kada su ga upitali zašto to čini, rekao je: ”Vidio sam Božijeg Poslanika, alejhi-s-selam, da je to radio.”

Uzor, u odgoju je jedno od najkorisnijih sredstava koja utiču na moralnu, psihičku i društvenu izgradnju odgajanika. Posebno mlađi ljudi pokazuju sklonost prema uzorima. To je stoga što je odgojitelj u prvo vrijeme najveći uzor u očima djeteta i ono ga svjesno, pa često i nesvjesno slijedi u onome što govori i radi. Stoga je upravo uzor jedan od glavnih činilaca da li će dijete biti dobro odgojeno ili ne. Ako je odgojitelj čist, moralan, pošten, iskren … i dijete će nastojati biti takvim.

U prenošenju islamske poruke Allahov Poslanik, s.a.v.s., služio se pedagoškim sredstvima koja u savremenoj pedagoškoj nauci zapanjuju istraživače. Njegova sredstva, metode i postupci, utemeljeni na univerzalnim Božanskim načelima, garancija su uspjeha. Historija pedagogije ne poznaje učitelja pred kojim je izašao toliki broj najupućenijih učitelja, kao što su to ashabi, koje je podučio Allahov Poslanik, s.a.v.s.! Naročito, kada znamo kakvi su bili prije, a kakvi su postali poslije njega?! Pred njegovim imenom marginalna su sva velika i poznata imena u povijesti podučavanja i pedagogije.

Muhammed, s.a.v.s., je pokazao da islam nije nedostižna filozofija, niti iluzija koja je daleko od stvarnosti i čovjekovih mogućnosti i potreba, već da je islam čovjeku sasvim prirodno učenje, jer kako bi inače postigao najveći uspjeh u historiji čovječanstva. La Martin to posebno ističe i kaže ” da je s najmanje sredstava postigao najviše.”

Svaki odgajatelj nastoji da njegov odgajanik usvoji što više pozitivnih osobina, da njegovo vladanje bude primjereno i da u kasnijem životu te osobine prenosi na druge. Da bi u tome uspjeli, odgajatelji bi trebali slijediti Allahova Poslanika, s.a.v.s. – tako da kod djece razviju ljubav prema Allahu, dž.š., prema Poslaniku, s.a.v.s., prema Kur'anu i ustrajnost u vjeri. Velika briga prema svim vjernicima, ljubav, blagost, igra, šala, savjeti, pohvale, obećanja, nagrade i pravednost samo su neke od metoda i postupaka Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Allahu Svemoćni, daj nam snage da ustrajemo na pravom putu kojeg nam je pokazao Muhamed a.s., svojim životom i djelom. Amin.

Sedin ef. Hibović, džemat Ričice, Zenica

Untitled