Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Salavat i selam neka je na Allahova poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede na putu islama.
Poštovana braćo, svoje današnje obraćanje započinjem jednim pitanjem. Da li će nas korona naučiti da u sebi pronađemo insana kojeg smo davno izgubili? Riječ “insan” dolazi od arapskog glagola “nesije-jensa”, sto znači “zaboraviti”. Prema tome, riječ “insan” u bukvalnom prijevodu znači “Biće koje je sklono zaboravu”. To je u čovjekovoj biti, u njemu samom, da zaboravlja i one najvrjednije stvari u životu, koje mu trebaju biti vodiljom i općim smislom sveukupne egzistencije!
Određeni tumači su za riječ „ insan“ ustvrdili da ima isti korijen kao i riječ „ unsijet“, koja označava „ bliskost, prisnost“, što nas navodi na zaključak da čovjek postaje insan tek kada se zbliži sa ljudima i sa svim što ga okružuju.
Možda će ovo vrijeme izolacije koja nam je svima, neočekivano, dala prilike za pronalazak duhovnog mira, probuditi u nama istinskog insana koji zna za druge.
Tragajući za blagodatima ovog svijeta, izgubili smo istinske vrijednosti. Međusobna druženja su nam postala sredstva reklamiranja koja se slikaju i proslijeđuju znanim i neznanim. Prije se slikalo zbog uspomene i albuma, a sad su postale otpad koji brišemo kada opteretimo mobitele. Te stare slike su se čuvale u albumima i značile su nešto ljudima. Mnogi ljudi, a posebno oni u urbanim sredinama žele samo sagovornika-osobu koja će ih saslušati i sa kojom će podijeliti svoju radost i tugu, sreću i nesreću, probleme i uspjehe. Mi-imami koji smo uz svoje svakodnevne aktivnosti između ostalog bili i psihološka i socijalna potpora drugim ljudima, u ovim kriznim i teškim trenutcima moramo biti na usluzi i pomoći svim ljudima kojima je pomoć potrebna, posebno duhovno-psihološka i tako iznova podsjećati na temeljne ljudske vrijednosti.
Mi zajedno svjedočimo da su ljudi postali samo obični predmeti u očima drugih ljudi. Tako smo za trgovce postali „mušterija“, za doktore „ bolesnik“, za psihologe „slučaj“, za umjetnike „ publika“, a za političare „ glasači“, dok smo u struci „radni kolega“. Nažalost, ova svojstva su dobila prednost u odnosu na svojstvo čovjeka kao ljudskog bića, odnosno, svojstva su postala znakovi da smo degradirali smisao ljudskosti (insana).
Ljudi se više ne sastaju zbog druženja, već zbog kupoprodaje, gledanja utakmice, te dogovora kako drugog oklevetati i poniziti. Degradirana je čovjekova cjelovitost, jedinstvo i prisnost sa drugim ljudima. U pogledu vraćanja na temeljne ljudske vrijednosti potražimo odgovor u kur‘anskim ajatima/znakovima koji nam govore da onaj ko prekine vezu sa Allahom dž.š., prekinuo je vezu sa sobom i sa drugim ljudima.
Tradicija nas uči da je onaj ko se udaljio od Allaha, dž.š., uradio dvije stvari: ljude je stavio na poziciju Boga; a Boga je stavilo na poziciju čovjeka. Pažljivo slušamo poruke slavnih zanemarujući poruke Storitelja. Današnje poruke slavnih ličnosti, ne znam jesu li to poruke nama ili je to poruka da su oni i dalje slavni i da zavređuju našu stalnu pažnju.
Na naše razmišljanje utječu telefoni, televizija, društvene mreže i jake poruke “slavnih“ koji vape za pažnjom. Čak se i dobro djelo nastoji uslikati i pokazati ljudima, a vrijednije bi bilo da se učinjeno dobro sakrije, kako bi bilo teže na Mizan vagi. I tako smo i svoja djela profanizirali, naprosto smo ih zalijepili za ovaj svijet i njegov vrijednosni sistem. Valja nam raditi na ispravljanju loših praksi i tumačiti ih onako kako nas uči Tradicija.
Čitamo poruke slavnih, a zar ne bi trebali u ovim danima čitati poruke svoga Stvoritelja. Naš Stvoritelj nam šalje svoje ajete -znakove u prirodi, a objašnjenje za te znakove možemo da pronađemo u Kur'anu. Kur'an nam spominje pećinu u koju su se sklonili njeni stanovnici radi zaštite. Pa zar nam naši stanovi nisu naše pećine “zaštita“ koja će nas zaštititi od virusa koji kruži oko nas.
Možda će nas naučiti da se samo Allahu, dž.š., molimo. Ta dova može biti i kur'anska dova sure Kehf koja kaže; “Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: Gospodaru naš, daruj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost“. El-Kehf, 10 ajet.
Među znakovima, možemo spomenuti i pećinu Hira u koju je poslanik Muhammed, a.s., odlazio da artikulira svoje misli, da razmisli o sebi, porodici, prijateljima i komšijama, ali i društvu i džahilijetu koji je u tom vremenu bio najzastupljeniji životni stil. To stanje se moralo mijenjati, baš kao i ovo današnje. Zamislimo da smo u pećini Hira i zapišimo sve ono što treba da popravimo. A ima se toga svega za mjenjati, od braka do stalka. Imamo osjećaj da oni koji stanuju u vilama su izgubili dodir sa zemljom, nebesima i komšijama. Ko od nas zna ime komšije sa prizemlja ili sa zadnjeg sprata. Moramo priznati da smo se više bojali musafira nego li virusa, a sad bi nam i musafir bio dragi gost.
Mnoge smo vrijednosti promijenili. Riječ insan smo zamjenili riječju vuk, od kojeg se krijemo ili strepimo. Ponekad smo mi vukovi, a ponekad i ulovljeni. Umjesto da prihvatimo kur'ansku istinu prihvatili smo drevnu filozofiju koja kaže: „Čovjek je čovjeku vuk“. Morala se desiti neka promjena kako bismo shvatili da je čovjek čovjeku prijatelj. Ovaj virus kao da nam je otvorio odavno zatvorene oči. Vidimo ljude koji osjete potrebu za džematom (druženjem) i džamijom, što je dobro. Možda do sada nismo bili ni svjesni koliko nam znači ezan i džamija. Možda je virus došao da nas nauči kako treba poredati prioritete u životu.
Vidimo ljude kako bi se tek sad družili, jer je u prirodi insana da bude društveno biće. Zar je ljudima trebalo da se zatvore u svoje vlastite domove da bi shvatili koliko im nedostaje biti insan. Ono što znam je da su osobine ljudskosti iz dana u dan zaboravljene, a rezultat toga je otuđenost, manjak komunikacije itd. Ljudi su iz džamija izlazli prije dove, a sad bi ostali i činili dovu i zikr. Nestalo je humanosti, samilosti, ljubavi i prijateljstva. Poslanikova, a.s., poruka da je musliman muslimanu brat bila je na jeziku, ali ne i u srcu.
Također, sve što služi insanu izgubilo je svoj smisao. Negdje sam našao zapisano da čak i naše jedenje i pijenje nije više na nivou ljudskosti. Sad ni kokoš više nije životinja, već industrijski proizvod. Tražeći industriju te jedući ono što je Allah dž.š., zabranio poput šišmiša i drugih životinja pronašli smo virus koji nam govori da nije jestivo sve što je Allah stvorio na zemlji. Ako sam što propustio vi imate dovoljno vremena da razmislite i da dodate još koju zaboravljnu ljudsku osobinu i koji prioritet u mjenjanju svog vlastitog života.
Gospodaru, učvrsti nas na putu istine, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, otkloni od nas svaku bolest i zaštiti nas svake nedaće. Amin!
IMAM JALIJSKE DŽAMIJE
ELVIR EF. HASKIĆ