Srijeda, Muharrem 7, 1447
Stranica 75

Čestitka povodom 15. aprila – Dana Armije Republike Bosne i Hercegovine

Svim građanima Bosne i Hercegovine, a posebno porodicama šehida, demobilisanim borcima i veteranima Armije Republike Bosne i Hercegovine, pripadnicima Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, čestitamo 15. april – Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Armija Republike Bosne i Hercegovine i svi njeni pripadnici, svojom žrtvom u odbrambeno-oslobodilačkom radu zaslužni su za slobodu i mir koji mi danas živimo. U presudnim trenutcima za opstanak Bošnjaka, uspravno i hrabro su stali pred neprijatelja braneći svoju vjeru, čast i narod.
Naša obaveza je da žrtvu koju su dali i borbu u kojoj su učestvovali ne zaboravimo i mlade naraštaje o tome upoznajemo.
Medžlis Islamske zajednice Zenica

Predramazanske posjete džematlijama

U okviru redovnih predramazanskih aktivnosti, glavni imam mr. Jakub ef. Salkica i koordinator Muftijstva zeničkog za društvenu brigu, mr. Džemal ef. Salkić, posjetili su socijalno osjetljive porodice koje u ovom periodu iskušenja zavređuju posebnu pažnju.
Tom prilikom, u ime Islamske zajednice, porodicama je uručena prigodna hedija te je istaknuta uloga Zajednice u pomoći našim porodicama kojima je zbog mjera u borbi protiv corona virusa ograničeno kretanja.
Projekat obilaska porodica se nastavlja i u narednim danima, a bitno je spomenuti i da su džematski imami svakodnevno na usluzi svojim džematlijama za potrebe kupovine namirnica i lijekova, kao i za svaki vid pomoći porodicama koje su u stanju potrebe.
Također, u nadi da će ovi dani uskoro biti iza nas upućene su ramazanske čestitke sa dovom Allahu, dž.š., da primi naše dove i ibadete.
M.B.

Ramazan 2020/1441: Pročisti se

Hutba: Pronaći insana u sebi

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Salavat i selam neka je na Allahova poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede na putu islama.
Poštovana braćo, svoje današnje obraćanje započinjem jednim pitanjem. Da li će nas korona naučiti da u sebi pronađemo insana kojeg smo davno izgubili? Riječ “insan” dolazi od arapskog glagola “nesije-jensa”, sto znači “zaboraviti”. Prema tome, riječ “insan” u bukvalnom prijevodu znači “Biće koje je sklono zaboravu”. To je u čovjekovoj biti, u njemu samom, da zaboravlja i one najvrjednije stvari u životu, koje mu trebaju biti vodiljom i općim smislom sveukupne egzistencije!
Određeni tumači su za riječ „ insan“ ustvrdili da ima isti korijen kao i riječ „ unsijet“, koja označava „ bliskost, prisnost“, što nas navodi na zaključak da čovjek postaje insan tek kada se zbliži sa ljudima i sa svim što ga okružuju.
Možda će ovo vrijeme izolacije koja nam je svima, neočekivano, dala prilike za pronalazak duhovnog mira, probuditi u nama istinskog insana koji zna za druge.
Tragajući za blagodatima ovog svijeta, izgubili smo istinske vrijednosti. Međusobna druženja su nam postala sredstva reklamiranja koja se slikaju i proslijeđuju znanim i neznanim. Prije se slikalo zbog uspomene i albuma, a sad su postale otpad koji brišemo kada opteretimo mobitele. Te stare slike su se čuvale u albumima i značile su nešto ljudima. Mnogi ljudi, a posebno oni u urbanim sredinama žele samo sagovornika-osobu koja će ih saslušati i sa kojom će podijeliti svoju radost i tugu, sreću i nesreću, probleme i uspjehe. Mi-imami koji smo uz svoje svakodnevne aktivnosti između ostalog bili i psihološka i socijalna potpora drugim ljudima, u ovim kriznim i teškim trenutcima moramo biti na usluzi i pomoći svim ljudima kojima je pomoć potrebna, posebno duhovno-psihološka i tako iznova podsjećati na temeljne ljudske vrijednosti.
Mi zajedno svjedočimo da su ljudi postali samo obični predmeti u očima drugih ljudi. Tako smo za trgovce postali „mušterija“, za doktore „ bolesnik“, za psihologe „slučaj“, za umjetnike „ publika“, a za političare „ glasači“, dok smo u struci „radni kolega“. Nažalost, ova svojstva su dobila prednost u odnosu na svojstvo čovjeka kao ljudskog bića, odnosno, svojstva su postala znakovi da smo degradirali smisao ljudskosti (insana).
Ljudi se više ne sastaju zbog druženja, već zbog kupoprodaje, gledanja utakmice, te dogovora kako drugog oklevetati i poniziti. Degradirana je čovjekova cjelovitost, jedinstvo i prisnost sa drugim ljudima. U pogledu vraćanja na temeljne ljudske vrijednosti potražimo odgovor u kur‘anskim ajatima/znakovima koji nam govore da onaj ko prekine vezu sa Allahom dž.š., prekinuo je vezu sa sobom i sa drugim ljudima.
Tradicija nas uči da je onaj ko se udaljio od Allaha, dž.š., uradio dvije stvari: ljude je stavio na poziciju Boga; a Boga je stavilo na poziciju čovjeka. Pažljivo slušamo poruke slavnih zanemarujući poruke Storitelja. Današnje poruke slavnih ličnosti, ne znam jesu li to poruke nama ili je to poruka da su oni i dalje slavni i da zavređuju našu stalnu pažnju.
Na naše razmišljanje utječu telefoni, televizija, društvene mreže i jake poruke “slavnih“ koji vape za pažnjom. Čak se i dobro djelo nastoji uslikati i pokazati ljudima, a vrijednije bi bilo da se učinjeno dobro sakrije, kako bi bilo teže na Mizan vagi. I tako smo i svoja djela profanizirali, naprosto smo ih zalijepili za ovaj svijet i njegov vrijednosni sistem. Valja nam raditi na ispravljanju loših praksi i tumačiti ih onako kako nas uči Tradicija.
Čitamo poruke slavnih, a zar ne bi trebali u ovim danima čitati poruke svoga Stvoritelja. Naš Stvoritelj nam šalje svoje ajete -znakove u prirodi, a objašnjenje za te znakove možemo da pronađemo u Kur'anu. Kur'an nam spominje pećinu u koju su se sklonili njeni stanovnici radi zaštite. Pa zar nam naši stanovi nisu naše pećine “zaštita“ koja će nas zaštititi od virusa koji kruži oko nas.
Možda će nas naučiti da se samo Allahu, dž.š., molimo. Ta dova može biti i kur'anska dova sure Kehf koja kaže; “Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: Gospodaru naš, daruj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost“. El-Kehf, 10 ajet.
Među znakovima, možemo spomenuti i pećinu Hira u koju je poslanik Muhammed, a.s., odlazio da artikulira svoje misli, da razmisli o sebi, porodici, prijateljima i komšijama, ali i društvu i džahilijetu koji je u tom vremenu bio najzastupljeniji životni stil. To stanje se moralo mijenjati, baš kao i ovo današnje. Zamislimo da smo u pećini Hira i zapišimo sve ono što treba da popravimo. A ima se toga svega za mjenjati, od braka do stalka. Imamo osjećaj da oni koji stanuju u vilama su izgubili dodir sa zemljom, nebesima i komšijama. Ko od nas zna ime komšije sa prizemlja ili sa zadnjeg sprata. Moramo priznati da smo se više bojali musafira nego li virusa, a sad bi nam i musafir bio dragi gost.
Mnoge smo vrijednosti promijenili. Riječ insan smo zamjenili riječju vuk, od kojeg se krijemo ili strepimo. Ponekad smo mi vukovi, a ponekad i ulovljeni. Umjesto da prihvatimo kur'ansku istinu prihvatili smo drevnu filozofiju koja kaže: „Čovjek je čovjeku vuk“. Morala se desiti neka promjena kako bismo shvatili da je čovjek čovjeku prijatelj. Ovaj virus kao da nam je otvorio odavno zatvorene oči. Vidimo ljude koji osjete potrebu za džematom (druženjem) i džamijom, što je dobro. Možda do sada nismo bili ni svjesni koliko nam znači ezan i džamija. Možda je virus došao da nas nauči kako treba poredati prioritete u životu.
Vidimo ljude kako bi se tek sad družili, jer je u prirodi insana da bude društveno biće. Zar je ljudima trebalo da se zatvore u svoje vlastite domove da bi shvatili koliko im nedostaje biti insan. Ono što znam je da su osobine ljudskosti iz dana u dan zaboravljene, a rezultat toga je otuđenost, manjak komunikacije itd. Ljudi su iz džamija izlazli prije dove, a sad bi ostali i činili dovu i zikr. Nestalo je humanosti, samilosti, ljubavi i prijateljstva. Poslanikova, a.s., poruka da je musliman muslimanu brat bila je na jeziku, ali ne i u srcu.
Također, sve što služi insanu izgubilo je svoj smisao. Negdje sam našao zapisano da čak i naše jedenje i pijenje nije više na nivou ljudskosti. Sad ni kokoš više nije životinja, već industrijski proizvod. Tražeći industriju te jedući ono što je Allah dž.š., zabranio poput šišmiša i drugih životinja pronašli smo virus koji nam govori da nije jestivo sve što je Allah stvorio na zemlji. Ako sam što propustio vi imate dovoljno vremena da razmislite i da dodate još koju zaboravljnu ljudsku osobinu i koji prioritet u mjenjanju svog vlastitog života.
Gospodaru, učvrsti nas na putu istine, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, otkloni od nas svaku bolest i zaštiti nas svake nedaće. Amin!
IMAM JALIJSKE DŽAMIJE
ELVIR EF. HASKIĆ

Mubarek noć Lejletu-l-berat

Mubarek noć Lejletu-l-berat, po Takvimu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini za 2020. godinu nastupa u akšam, u utorak, 7. aprila, doživljava se kao vjesnik nadolazećeg mjeseca posta, mubarek ramazana. Obilježava se i kao noć u kojoj meleki počinju pisati sudbinu čovječanstva i svakog čovjeka pojedinačno za narednu godinu, a u tradiciji bosanskih muslimana poznata je i kao noć oprosta, sudbine i želja. Ova odabrana noć u hadisima, predajama Poslanika Muhammeda, a.s., se spominje kao noć u kojoj Uzvišeni Allah, dž.š., određuje ljudske sudbine, ljudske živote i njihovu nafaku, a u nekim hadisima se spominje da u ovoj noći Allah, dž.š., prašta ljudima grijehe.

U Kur'anu se ova noć spominje u poglavlju Ad-Duhan (Dim) u kojoj Allah, dž.š., kaže da je to blagoslovljena noć u kojoj Bog određuje sve svoje odredbe. Lejletu-l-berat znači oslobađanje, čišćenje. Allah, dž.š., u toj noći oslobađa od grijeha veliki broj ljudi.

Ova mubarek noć ima više imena, noć polovine ša'bana, noć oprosta, noć oslobođenja, noć izlaganja djela, noć rasporeda i odluke. Po časnome hadisu, naziv ove noći je “Nisfuš-Ša‘ban”, što znači polovina mjeseca ša'bana.

Tradicionalno muslimani ovog podneblja mubarek noći provode učeći Kur'an-i-Kerim, klanjajući nafile uz zikr-često spominjanje i veličanje Gospodara, kao i upućivanjem dova Svemilosnom.

Vjernik između bogobojaznosti i nade

Ebu Lejs je kazao da se znak straha od Boga pojavljuje u sedam vidova:

– Prvo je njegov jezik: sprečava ga da laže i ogovara, kleveće i potvara druge, ružno govori… Zauzet je spominjanjem Allaha, učenjem Kur'ana i izučavanjem nauka.

– Drugo je srce čovjeka: iz njega je izbačeno neprijateljstvo i potvaranje, zavist prema svojoj braći, jer ona briše dobra djela, kako reče Poslanik, a.s.: “Zavist ‘jede’ dobra djela kao što vatra izgara drva.” Znaj da je zavist teška bolest srca, a ta bolest se liječi znanjem i trudom.

– Treće su oči: one ne gledaju u zabranjeno, bilo da se radi o jelu ili piću, odjeći ili nečem drugom. Ne gledaju ni u ovaj svijet s pohotom, nego u ono što je od interesa vjerniku, a ne što mu je zabranjeno. Tako je Poslanik, a.s., rekao: “Ko napuni svoje oko haramom, Allah će mu na Kijametskom danu napuniti to oko vatrom.”

– Četvrto je stomak čovjeka: u njega ne ulazi haram, jer je to golemi grijeh, kako reče Poslanik, a.s.: “Ako u stomak čovjeka dopadne i zalogaj harama proklinju ga svi meleki na nebesima i na Zemlji sve dok je taj zalogaj u njegovom stomaku. Ako za to vrijeme umre, boravište će mu biti u Džehennemu.”

– Peto su ruke čovjeka: ne treba ih pružati haramu, nego onome što znači pokornost Uzvišenom Allahu.

– Šesto su njegove noge: ne ide njima tamo gdje bi bio neposlušan Allahu, nego tamo gdje su pokornost i Allahovo zadovoljstvo i da bi se družio s učenim i dobrim pobožnjacima.

– Sedmo je pokornost Allahu: ona je iskrena i samo je u ime Allaha Uzvišenog. Vjernik se kloni pretvaranja pred ljudima i licemjerstva. Allah je rekao: “Budući svijet kod tvog Gospodara je za bogobojazne.”

Vjernik mora biti između straha i nade, nadati se Božijoj milosti i ne smije se razočarati u nju. Allah je rekao: “Nemojte gubiti nadu u Božiju milost.”

Jedni drugima smo najpreči

Povijest nas uči da je dekadencija određene civilizacije nastupala, obično u onom trenutku kada bi ljudi, uvjereni u svoju nadmoćnost i superiornost, povjerovali u mit apsolutne zaštićenosti od svojih neprijatelja, te nakon što bi precijenili i svoje vlastite mogućnosti i sredstva, udaljivši se od Istine i duhovnosti, udaljili se jedni od drugih i povjerovali u samodovoljnost. U tim trenucima, nastalim usljed krize, kada se čovjeku urušava njegov način življenja i interakcija sa drugima, čovjeku se ukazuju dva puta.
Prvi, put obožavanja vlastitog ega i svih drugih božanstava mimo Allaha,dž.š., koji ga tjeraju da grabi samo sebi, i koji na kraju ne može rezultirati ničim dobrim. I drugi ,da prevaziđe naizgled nepremostive prepreke,te da se izdigne iznad svoje sebičnosti prema drugom i shvati pravu vrijednost svoga komšije, svoga brata, čovjeka s kojim dijeli svoj životni prostor. Iz toga možemo zaključiti, da kriza ima i svoju dobru stranu, a to je da potiče čovjeka na preispitivanje i svojevrsno duhovno resetovanje. Da bi čovjek krenuo ovim drugim, spasonosnim putem, potrebno je da od sebe odstrani sve prepreke koje ga usporavaju na putu njegovog duhovnog oporavka. Te prepreke mogu se detektovati samo na način da budemo iskreni prema sebi i da bez prevelikog romantiziranja pristupimo samoobračunu. Ima jedna divna priča koja govori o tome kako su dvojica prijatelja šetali gradom. Jedan od njih je bio zaljubljenik u prirodu, a drugi obični stanovnik grada. Glasovi automobila i ljudi u prolazu, stvarali su veliku buku, tako da su se jedva čuli. A onda u jednom trenutku, zaljubljenik u prirodu povika: „Čujem cvrčka!“ „Kako možeš u ovoj buci da čuješ glas cvrčka“- čudio se njegov prijatelj. Ali, zaljubljenik u prirodu je i dalje osluškivao, a onda pokaza na obližnji grm pored ceste i reče da se otamo čuje glas cvrčka. I doista, kada su došli do tog mjesta, pokaza svome prijatelju cvrčka. „Ti mora da imaš nadljudski sluh!“-povika.“Ne, moj se sluh ne razlikuje od tvoga. Ali je poenta u tome šta slušaš“-reče prirodnjak i nastavi:“ Uvijek ćeš čuti ono što ti je važno. Dopusti mi da ti pokažem.“ Posegnuo je u džep, izvadio nekoliko kovanica i bacio ih na trotuar. I dok im je još odzvanjala buka u ušima, primijetili su da se svaka glava u promjeru deset metara okrenula u njihovom smjeru, provjeravajući, nije li to njihov novac ispao. „Je li ti sada jasno, o čemu sam ti govorio? Sve zavisi od toga , šta ti je važno u životu.To ćeš uvijek i čuti“. Ovih dana kada se svijet bori sa pandemijom, itekako su vidljiva oba puta. Put beskrupulozne sebičnosti i gramzivosti i put gdje ljudi preispituju svoj odnos prema Bogu i nastoje pomoći ljudima u nevolji. Za sada , oba ova puta bore se za prevlast. Naša obaveza je da pomognemo i promovišemo put dobra , a to ćemo učiniti tako što ćemo prije svega očistiti svoje srce zikrom-spominjanjem Allaha, dž.š. To je temelj, jer se ničim drugim, duhovno stanje čovjeka ne može uravnotežiti kao što je to slučaj sa zikrom. Preispitajmo sebe, koliko dnevno spomenemo Allaha,dž.š., a koliko puta novac ili nešto vezano za novac. Stvari će se početi pomjerati sa mrtve tačke onog trenutka kada naše misli, naš jezik budu više zaokupljene spominjanjem Allaha, a ne prolaznim stvarima i kada se uključimo u akcije koje imaju za cilj da pomognu ljudima. To je put do spasa i Allahovog zadovoljstva.Jedne prilike, Davudu,a.s., pokazana je strana Mizana-vage na kojoj se mjere dobra djela, a on povika: „Gospodaru, zar može iko ovo da napuni?“ A Allah mu odgovori: „Ako budem zadovoljan Svojim robom, ispuniću cijelu stranu Mizana sa pola hurme koju je udijelio u Moje ime!“ A Muhammed, a.s., nas uči, da smo jedni drugima najvažniji i da ne smijemo dozvoliti da nas bilo šta odvoji od ljudi i da postanemo indolentni u otklanjanju nevolje svoga brata. „Onaj ko otkloni od svog brata jednu dunjalučku nevolju, Allah će otkloniti od njega nevolju na Sudnjem danu“-riječi su Poslanika,a.s. Samo na takav način možemo pobijediti oholost, sebičnost i pohlepu i dostići nivo kada će svaka naša misao, prije nego je realiziramo, proći kroz filter Allahovog zadovoljstva i samoobračuna. Jedne prilike, čovjek se susreo sa svojim prijateljem, a on ga zamoli da mu posudi nešto novca, jer se nalazi u teškoj situaciji. Prijatelj mu je ,naravno, pomogao , ali kada je došao kući i ispričao svojoj supruzi šta se desilo, počeo je plakati. „Zašto plačeš? Trebaš biti radostan što si pomogao svoga prijatelja.“-reče mu supruga. „Plačem, jer sam dozvolio da moj prijatelj dođe u situaciju da zatraži od mene, a ja okupiran Dunjalukom nisam primijetio njegovu potrebu!“. Ne smijemo dozvoliti da usljed okupiranosti Dunjalukom, zaboravimo na ljude koji nas okružuju. To je u našem interesu. „Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto do dobro?!“ (Er-Rahman 60)

Ismet ef. Bašić, imam Kočevske džamije

Devu sveži!

Ponukan svime što svjedočimo ovih dana, tekst sam naslovio riječima ‘Devu sveži!’ Ovo su riječi Mudrog Poslanika, kazane beduinu koji je stigao u Medinu, kako bi učio o islamu, ali devu svezao nije. Vidjevši to, Poslanik a.s., ga upita: ‘Gdje ti je deva! Kada reče da je devu ostavio, i na Allaha se oslonio, Poslanik a.s., mu kaza: ”Devu sveži, pa se na Allaha osloni!” Ove riječi neprestano treba ponavljati današnjim muslimanima: ‘Devu sveži!’ – tj., uradi ono što je do tebe, uradi to na najbolji mogući način, i pri tom se osloni na Allaha dž.š.
Riječima ‘Devu sveži!’, Poslanik a.s., naučio je ne samo beduina, nego sve nas važnu životnu lekciju. Ne možemo od Allaha dž.š., očekivati da samo zato što smo vjernici, On čini za nas ono što mi sami možemo učiniti. Naša vjera i naša djela trebaju nama, ne Allahu. Naša vjera i naša djela, Njega ne mogu ni uzvisiti ni uniziti, jer On je onakav kakvim je Sebe opisao. Ali naša vjera i naša djela mogu nas uzvisiti ili uniziti, pomoći ili nam odmoći. Svemilosni poručuje:
”I reci: “Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas On o onome što ste radili obavijestiti.” (Tevba, 105.)
Pravo je čudo današnjice, to što neki muslimani sa velikom žudnjom očekuju ‘čuda’, pored ovako mudre Knjige i divnih savjeta Poslanika. Mnogi svoje propuste, nerad i neznanje, opravdavaju Božijim određenjem. Vape za čudima (kerametima i mudžizama), za specijalnim dovama i zikrovima, za posebnim hamajlijama i zapisima, nadajući se da će to riješiti njihove probleme. Kerameti i mudžize su istina, ali oni nikada nisu bili ‘zakoni života’, nego počasti koje je Allah dž.š., davao svojim odabranim robovima u određenim momentima. Zakon ovog svijeta je da svaki uzrok ima svoju posljedicu. Nikada Božiji kader (određenje) ne isključuje ljudsko djelovanje. Još u mektebu naučismo da vjerujemo u šest istina vjere, od kojih je posljednja vjerovanje u Božije određenje. Ali isto tako naučismo, da je Svemilosni ljude učinio halifama – povjerenicima na Zemlji. Kako bi nas učinio odgovorim, podari nam dio slobodne volje – irade džuz'ijju. Zbog slobode koju uživamo, postali smo odgovorni za djela svoja i Zemlju koju nam povjeri. Njegova volja je apsolutna. On može činiti što hoće, dopustiti što želi, a spriječiti što želi. Njegov kader je i naša slobodna volja. Neizmjerna Mu hvala na tome, i hvala Mu što nas učini odgovornim samo onoliko koliko smo slobodni i mogućni. Na nama je da radimo onoliko koliko smo slobodni, koliko možemo, koliko znamo, i da se u svemu tome u Njegovu milost i pomoć uzdamo. Plemeniti Poslanik mudro savjetuje:
”Jak vjernik je bolji i Allahu draži od slabog vjernika, a u obojici je dobro. Teži onome što će ti koristiti i traži Allahovu pomoć u tome, a nemoj očajavati. Ako te nešto zadesi nemoj reći: “Da sam uradio tako i tako bilo bi tako i tako”, nego reci: “To je Allahova odredba i što hoće On čini”, jer “da sam” šejtanu otvara mogućnost djelovanja.”
Vjernik koristi pamet, planira ciljeve, ulaže trud kako bi ih ostvario, i pri svemu tome uzda se u Allaha. Kada se nešto dogodi onako kako se dogodi, on pripisuje Božijem određenju, i ne isključuje pri tome svoju odgovornost. Vjernik ne očajava, ne vraća se mislima stalno u prošlost, nego izvlači pouku i poruku, kako dalje!? Vjernik je više zaokupljen sadašnjošću koju živi i budućnošću koja je pred njim i koju može planirati, a ne prošlošću koju promijeniti ne može. Poslanik ov, a.s., život svjedoči ovu istinu. Zar nije Poslanik, a.s., neumorno ulagao izuzetan trud tokom 23 godine kako bi promijenio stanje!? Nikada ne zaboravimo riječi Mikdad ibn el-Esveda r.a., kazane prije bitke na Bedru:
”Božiji Vjerovjesniče, uradi onako kako te je Bog uputio. Mi tebi nećemo reći ono što su sinovi Israilovi rekli Musau: ‘Idite ti i Gospodar tvoj, pa se borite, mi ćemo sjediti ovdje’ (Kur'an, 5:24); nego ćemo reći: ‘Idi ti sa svojim Gospodarom pa se bori, a i mi ćemo se boriti uza te, i sa tvoje lijeve i sa tvoje desne strane, i ispred tebe i iza tebe.”
Musliman čini što može svjestan da Allahova milost dolazi kao rezultat iskrene vjere i truda, a ne samo lijepih želja. Pronicljivi ljudi su već odavno upitali, kako to muslimani samo nesreće, nered i propuste pripisuju Bogu i njegovom određenju, a uspjehe i dobre rezultate ipak sebi, mada Kur'an kazuje drukčije: ”Dobro koje ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio.” (Nisa, 79.)
Od pustih želja i ispraznih riječi nema hajra. Mudra hikaja kazuje, kako se jedan mladić požalio svom šejhu – duhovnom učitelju: ”Učitelju, savjetovao si me da stalno ponavljam u mislima: ‘Ja želim radost u svome životu!. Tu rečenicu izgovaram svaki dan mnogo puta, a radosti u mome životu niti je bilo, niti je ima. I dalje sam jednako usamljen i nesretan kao što sam bio i prije. Što mi je činiti?” Mudri učitelj tiho položi ispred mladića predmete koji su mu se našli pri ruci; kašičicu, čašu i svijeću, pa ga upita:
– Reci mi, što bi želio imati od ovih predmeta?
– Kašičicu – odvrati mladić.
– Izgovori to sada pet puta! – zatraži šejh.
– Ja hoću kašičicu. Ja hoću kašičicu…– ponovi učenik pet puta.
– Eto vidiš, možeš ponavljati i pet miliona puta na dan da hoćeš kašičicu, ali je nećeš imati ukoliko se ne pokreneš i ne uzmeš je. Samo riječi nisu dovoljne, pokreni se i poduzmi nešto! – reče mu učitelj ”
Pokrenimo se braćo i sestre! U ovom teškom vremenu, uradimo što je do nas. Uradimo ono što nam savjetuju meritorni stručnjaci a ne naivni zanesenjaci. Naša vjera je vjera aktivizma, ne fatalizma. Promijenimo što možemo, pa će Allah izmjeniti ono što ne možemo. Kada se nakon našeg napora i dova, dogodi onako kako se dogodi, budimo zadovoljni Božijim određenjem, ali prije toga: ”Devu sveži!” – rekao bi nam voljeni Poslanik.

Hfz. Fahir ef. Arnaut

Obavijest džematlijama Medžlisa IZ-e Zenica

Zbog novonastalih okolnosti i iskušenja u kojem smo se našli, a usljed pandemije corone virusa ponovo pozivamo i apeliramo na sve vas da se pridržavate uputa i preporuka državnih organa i organa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Uzvišeni Gospodar stvorio je čovjeka u najljepšem obliku, podario mu razum i učinio ga svojim namjesnikom na zemlji čime ga je odlikovao iznad svih drugih stvorenja.
Naša vjera je zdravlje i ljudski život učinila svetim, neprikosnovenim, stoga je u ovakvim prilikama naša odgovornost još veča.
Gospodar nam kaže: (….) ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao (….) (El-Maide, 32.), a Poslanik veli:
Najbolji među vama su oni koji koriste drugim ljudima. (Taberani)
Uputstvima i instrukcijama koje smo dobili obavještavamo sve naše starije, bolesne i džematlije u stanju potrebe, da smo vam, kao i uvijek na usluzi.

Svi džematski odbori na čelu sa svojim imamima su ujedno i krizni štabovi, koji su vam sada na dispoziciji (usluzi).

Dežurni brojevi telefona biti će dostupni radnim danom od 9:30 do 14:30 sati: 032/402-654, 032/242-013, 032/242-599 i broj 061/332-856 koji će biti dostupan od 14:30 do 9:30 sati.

Molimo Gospodara da ovo iskušenje što prije prođe, te da iz njega izađemo odgovorniji.

Glavni imam Medžlisa IZ-e Zenica
Mr. Jakub ef. Salkica

U skrušenom ibadetu u svojim domovima provesti mubarek noć Lejletu-l-miradž

Po takvimu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini mubarek noć Lejletu-l-miradž za 2020. godinu nastupa u akšam, u subotu, 21. marta.

Ovo je noć u kojoj je Muhammed, s.a.w.s., uz Božiju pomoć uzdignut do mjesta do kojeg nikad niko od ljudi ni prije ni poslije njega nije stigao. To se dogodilo 27. noći mjeseca redžeba 621. godine. Božiji Poslanik je te noći najprije nošen od Časnog Hrama u Mekki do džamije El-Aksa u Jerusalemu, a potom uzdignut kroz pojedina nebesa do Sidretu-l-muntehaa ili još bliže Uzvišenom. Tu se Poslanik, s.a.w.s., susreo sa nekim poslanicima, a razgovarao je i sa Uzvišenim Bogom. Na miradžu su objavljena posljednja dva ajeta poglavlja El-Bekare, naređeno je pet dnevnih namaza muslimanima, a kao uspomena na razgovor vođen na miradžu u namazu se uči ettehijjat, na svakom sjedenju prilikom obavljanja namaza.

Ovaj dan je i Dan vakifa – onih koji svoju imovinu ostavljaju kao zadužbinu na korist generacijama poslije njih.

Poštujući i postupajući po instrukcijama Islamske zajednice i pridržavanju uputa nadležnih državnih organa za suzbijanje širenja koronavirusa (COVID-19) preporučujemo muslimanima i muslimankama da u svojim domovima ovu mubarek noć provedu u skrušenom ibadetu. Tradicionalno muslimani ovog podneblja mubarek noći provode učeći Kur'an-i-Kerim, klanjajući nafile uz zikr-često spominjanje i veličanje Gospodara, kao i upućivanjem dova Svemilosnom. S obzirom da je u mubarek noći Lejletu-l-miradž Poslaniku Muhammedu, a.s., propisan namaz, ova mubarek noć je i prilika da preispitamo svoj odnos prema namazu, stubu vjere, ibadetu koji nas odvraća od svega što je ružno i zabranjeno. Namaz je ujedno lijek za vjernička srca, najčvršća veza sa dragim Bogom, ibadet koji donosi smirenost i radost vjernicima.

Sjetimo se u našim dovama i brojnih, znanih i neznanih, vakifa-dobročinitelja čije nas zadužbine podsjećaju na neprolaznu vrijednost dobročinstva.

Najnoviji članci

Nova 1447. hidžretska godina

Ministar Adnan Šabani posjetio Medžlisa Zenica

Šest hiljada paketića za šest hiljada osmijeha

X