Neizmjerna hvala Svemilosnom Stvoritelju koji nas odlikova nebrojenim darovima.

Salavat i selam neka su Časnom Poslaniku, Allahovom Miljeniku Muhammedu, njegovoj časnoj porodici, čestitim ashabima i svim iskrenim muslimanima.

Poštovana braćo!

Allah dž.š. nas je počastio da uživamo u blagodatima mubarek ramazana. Pored toga što je ramazan mjesec; posta, Kur'ana i zikrullaha, on je isto tako, za nas mjesec zekata i sadekatu-l-fitra. Najveći broj muslimana ovih prostora, obavezu zekata izvršava u ovom mjesecu, nadajući se mnogo većoj nagradi zbog samog bereketa ovog mjeseca, a sadekatu-l-fitr je direktno vezan za ovaj mjesec i post.

Želim danas da se osvrnem ne na sami propis zekata i sadekatu-l-fitra, nego na ‘Institucionalno prikupljanje zekata i sadekatu-l-fitra’ od strane IZ-e u BiH-i.

Svjedočimo kako ‘Institucionalno prikupljanje zekata i sadekatu-l-fitra, zadnjih dvadesetak godina izaziva različite reakcije. Dok su jedni oduševljeni idejom da i muslimani nešto rade planski, sistematski, dugoročno, drugi su ‘ogorčeni’, jer se navodno uzurpira ‘hak’ siromašnih. Ove reakcije ustvari, svjedoče krizu ‘institucionalnog življenja i tumačenja’ vjere islama. Čudno je, da velikih prigovora na ‘institucionalno prikupljanje’ od strane IZ-e, nije bilo za vrijeme rata, kada su blokovi zekata i sadekatu-l-fitra iznosili 1, 2 i 5 KM, a kilogram brašna 20 KM, i nisu se tada mnogo spominjali siromasi, što li!?

Poštovana braćo! Ko god proučava život Muhammeda a.s., zna koliko je on truda uložio, kako bi od svojih sljedbenika sačinio jedan ummet – organiziranu zajednicu, a ne prostu skupinu vjernika. Kazivao je Poslanik, a.s., da su vjernici poput ‘građevine u kojoj svaki dio, podupire drugi dio’, ili da su kao ‘jedan organizam, u kome ako jedan dio oboli, čitav organizam boluje.’

Ako razumijevamo i doživljavamo ummet kao jedno tijelo, onda su zakoni kostur tog tijela, a mozak i nervni sistem su institucija, koja zakone tj. kostur stavlja u funkciju. Tijelo ne može funkcionisati bez kostura i bez nervnog sistema, koji sve organe našeg tijela drže u vezi i na tačno određenom mjestu. Zapitajmo se, šta bi bilo s našim tijelom kada bi svaki organ odlučio voditi ‘svoju politiku’, i živjeti sam za sebe, bez veze sa drugim organima!? Zapitajmo se da li je baš to želja našega Poslanika a.s., da svako vodi svoju politiku i radi šta hoće, bez da misli na druge, i ‘boluje’ za njima!?

Svaki obred naše vjere uči nas redu, sistemu i organizaciji. Mnogi propisi, tokom dvadeset tri godine poslaničke misije, imali su svoj razvojni put, da bi konačnu formu zadobili na samome kraju. Tako je bilo sa namazom, postom, hadžom i zekatom. Ovo zanemaruju neki ‘tumači’ vjere, te Poslanikovu a.s., praksu iz prvih dana, kada nije imao ni države, ni vojske, ni džamije, žele da primjenu u svakom vremenu i prostoru. Devete godine po Hidžri, godinu dana prije smrti Poslanika a.s., objavljena je sura Tevba, kada su finalizirani propisi zekata. Poslaniku a.s. se naređuje: ”Uzmi od dobara njihovih zekat!” Tada je objavljen i 60. ajet ove sure:”Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženim i u svrhu na Allahovom putu, i putniku namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i mudar je.”

Ovim ajetom, precizirani su korisnici zekata, a Poslanik a.s., imenuje sakupljače, koje šalje u sve krajeve tadašnje države. Prethodno spomenuti 60. ajet sure Bekara, u prilog svome stavu često navode oni koji osporavaju ‘institucionalno prikupljanje zekata i sadekatu-l-fitra’, pravdajući da zekat pripada siromasima i nevoljnicima, i treba ga njima direktno dati. Ovaj ajet dokazuje upravo suprotno, jer govori o kategorijama primalaca zekata, kojima se on usmjerava, a kao treći spomenuti, mada redoslijed u ovom slučaju ne određuje i prioritet kategorije, spomenuti su ‘sakupljači zekata’. Allah, dž.š., govori o radnicima-amilunima koji imaju ovlaštenje i obavezu da ubiru, proračunavaju, skladište, transportuju, čuvaju, evidentiraju i vrše raspodjelu zekata. Ovim ajetom se nadležnoj ‘islamskoj vlasti’ naređuje da kao dio svog administrativnog aparata mora imati službu, koja će neprestano voditi svaku vrstu brige o zekatu. Zapitajmo se braćo, ako se zekat ‘daje’ direktno korisnicima i to samo siromasima i nevoljnicima, čemu onda spominjanje ‘sakupljača zekata’ i ostalih kategorija!?

Koliko je važno ‘institucionalno prikupljanje zekata’, svjedoči primjer halife Ebu Bekra r.a., koji je poveo rat, protiv onih koji su odbili da izdvajaju zekat u jedinstven fond ‘Bejtul-mal’. Povijest nas uči, da su nakon smrti halife Osmana r.a., muslimani zapali u krizu, koju u potpunosti nisu prevazišli ni do dan danas. Bilo je perioda mira i stabilnosti, ali vrata smutnje koja su tada otvorena, nisu se nikada zatvorila. Podjelama koje su tada počele, ne nazire se kraj. A naravno svaka skupina, sebi se veseli, i često islam i njegove propise, tumači i živi onako kako odgovara njenim interesima. Nije problem da se u određenim vremenima i okolnostima, zekat i sadekatu-l-fitr, direktno udjeljuje korisnicima, što je i bila praksa u nekim mjestima i nekim vremenima, ali odluku o tome ne donose pojedinci vjernici, nego nadležne institucije. Zekat je institucionalni obred, kao i džuma ili bajram namaz, kao hadž i džihad.

Poštovana braćo! Želim danas posebno naglasiti jednu blagodat ‘Institucionalnog prikupljanja zekata i sadekatu-l-fitra’! Velika blagodat prikupljanja zekata i sadekatu-l-fitra na ovakav način, za nas vjernike, jeste u tome što se breme odgovornosti skida sa vlastitih pleća i prebacuje na instituciju. Vjernici imaju obavezu izdvojiti sredstva zekata i sadekatu-l-fitra, a nadležna tijela imaju obavezu ta sredstva čuvati i na pravilan način raspodijeliti. Ne znam zašto tu blagodat neki ne prihvataju!? Zašto sumnjati u to da će se pravilno raspodijeliti u svrhe koje je Allah, dž.š., odredio!? Znam da nam je žao ako sredstva odu gdje ne treba, ali grijeh ide onome ko vrši raspodjelu, a ne onome ko je izdvojio svoj zekat i sadekatu-l-fitr u Bejtu-l-mal!

Običnu sadaku, mi možemo dati kada hoćemo, kome hoćemo i koliko hoćemo. Nema grijeha, ako je damo ljudima koji je i ne zaslužuju. Ali kada su u pitanju zekat i sadekatu-l-fitr, odgovornost je mnogo veća. Pogrešnim izvršavanjem ove obaveze, musliman rizikuje da onečisti svoju imovinu, i ugrozi svoj post.

Poštovana braćo! Često danas možemo čuti izjave da zekat pripada siromasima. Ovo jeste tačno, ali nije potpuna istina. Zekat pripada siromasima, ali ne samo njima. Isto pravo na zekat, kao i siromasima, pripada ostalim kategorijama. A kada su u pitanju siromasi, tu postoje pravila utemeljena na Kur'anu i sunnetu, koja govore o tome, ko je siromah, kakvom siromahu i koliko se može udijeliti. U suri Bekara nalazimo ajet: ”i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena zarađivati pa onaj koji nije u to upućen misli da su, zbog skromnosti, imućni; poznaćeš ih po izgledu njihovu, oni proseći ne dodijavaju ljudima.” (Bekara, 273.) Muhammed a.s. je upozoravao: ”Nije dozvoljeno davati zekat imućnom niti snažnom i zdravom.” Poseban je problem što jedan broj muslimana daje zekat i sadekatu-l-fitr ljudima, koji imaju smanjenu uračunljivost i nisu u stanju pravilno raspolagati svojim imetkom, a kamoli sredstvima zekata i sadekatu-l-fitra koja im se dodjele. Zaboravlja se peti ajet sure Nisa: ”I maloumnicima imetke, koje vam je Allah povjerio na upravljanje, ne uručujte, a njihov imetak za njihovu ishranu i odijevanje trošite; i prijatne riječi im govorite.” Islamski učenjaci ustanovili su mnoga pravila kada su u pitanju siromasi. Ali zapitajmo se, kako možemo znati kojem siromahu koliko treba, i koliko mu je sredstava dato, ako nema sistema!?

Stara poslovica kazuje: ”Kad siromahu daš ribu, osigurao si mu večeru, ali kad ga naučiš da hvata ribu, osigurao si ga za čitav život!” Institucionalnim prikupljanjem i raspodjelom zekata i sadekatu-l-fitra, imamo priliku da siromahe osiguramo na mnogo duži vremenski period, a ne samo za dane bajrama.

Poštovana braćo! Želim vas podsjetiti, da se ne rješava pitanje siromaha samo zekatom i sadekatu-l-fitrom. To se radi i preko vakufa, sadake, kurbana, iftara, rodbinskog i komšijskog potpomaganja, tokom čitave godine, a ne samo uz ramazan.

Velika je korist, što ‘institucionalnim prikupljanjem i distribucijom zekata i sadekatu-l-fitra’, čuvamo dostojanstvo i čast ljudi. Ako dobivaju sredstva od institucije, oni ne osjećaju nikakvo poniženje, čak su spremni, na primjeren način, boriti se za svoj hak – pravo. Direktno davanje korisnicima može dovesti do ponižavanja ljudi, zavidnosti, poltronstva, hvalisanja i još štošta, što je opet strano islamu. Zekat i sadekatu-l-fitr treba da posluže, kako bi se ljudi izveli iz bijede i poniženja, a ne da budu sredstvo i instrument ponižavanja. Ovo posebno iz razloga, što mi ne živimo u doba Poslanika a.s., i ashaba koji, bilo šta da su dijelili, činili su to na način da ne zna ljevica šta dijeli desnica.

Na kraju, činimo dovu u skladu sa kur'anskim ajetom i Poslanikovom a.s., praksom: ”Gospodaru blagoslovi sve one koji izvršavaju obavezu zekata i sadekatul-fitra, blagoslovi njih, njihove porodice i njihovu imovinu!”

Hatib: hfz. Fahir ef. Arnaut