Hutba: Mladi i džemat

Hutba: Mladi i džemat

Najljepše zahvale Uzvišenom Stvoritelju, koji nas nejakim stvara, zatim snagom dariva, da bi nas na kraju, slabašnim i sijedim učinio.
Salavat i selam Prvaku roda ljudskoga, Allahovom miljeniku, El-Eminu – povjerljivom.
Salavat i selam Poslanikovoj časnoj porodici, plemenitim ashabima i svim čestitim muslimanima.
Svjedočim da nema boga sem Allaha, i da je Muhammed a.s., Njegov skrušeni rob i časni poslanik!

Poštovana braćo!
Svakoga petka širom dunjaluka, naše džamije i kuće, osvijetljene su učenjem 18. sure mudroga Kur'ana, sure Kehf – Pećina. Sure, nazvane po pećini, koja bi spas i utočište za grupu pravovjernih mladića, kada drugog spasa nije bilo. Čestiti mladići, tražeći spas, zavapili su:
رَبَّنَآ ءَاتِنَا مِن لَّدُنكَ رَحۡمَةٗ وَهَيِّئۡ لَنَا مِنۡ أَمۡرِنَا رَشَدٗ
”Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost!” (Kehf, 10.)
Hvala Svemilosnom, današnji mladići i djevojke, nemaju potrebu tražiti spasa po planinama, brdima i pećinama. Priliku za spas i utočište imaju u svojim džematima. Umjesto sna, imaju priliku da svojom budnošću, aktivnošću i kreativnošću osnaže svoje ‘današnje pećine – džemate’. Nema sumnje da su istina riječi Poslanika a.s.:
”Allahova milost je u džematu!” (Buhari)
”Allahova ruka je nad džematom, a šejtan je s onim ko ostavi džemat i on ga na to podbada!” (Nesa’i)
Svako vrijeme, svaka generacija, ima svoje mjesto i način spasa. Danas i ovdje, to mjesto za mlade jeste – džamija i džemat.
Kur'an sadrži kazivanje o poslaniku Nuhu a.s., i sinu njegovu neposlušnom, koji ne htjede pridružiti se džematu – zajednici vjernika, koja spas po Allahovoj uputi, nađe u lađi.
Dirljive su bile molbe Nuhove, sinu neposlušnom. Sin oholi, umislio je, da će ga visoka brda sačuvati Allahove kazne. Uzaludne su bile riječi oca njegova, da je jedina zaštita od Allahove kazne – Allahova milost. A Njegova milost je uz džemat – zajednicu pravovjernih!
Nema tih brda i planina, položaja i funkcija, udruženja i organizacija, koja spas mogu, mimo Allaha dž.š. dati! Naše današnje lađe, džemati su i džamije naše, u kojima džematile, spas pronalazimo, i na talasima dunjalučkih iskušenja plovimo.
Džemati i džamije posebno danas, treba da budu utočište i zaštita mladima od svakoga zla, od droge i alkohola, nemorala i kockanja.
Nema potrebe da se danas i ovdje, ‘prevrćemo – okrećemo’ ni plaho desno, ni plaho lijevo, niti da nekome dozvolimo, da nas okreće desno ili lijevo, nego sredinom, kako Kur'an časni veli:
”I tako smo vas učinili središnjom (umjerenom) zajednicom da budete svjedoci protiv ostalih ljudi i da Poslanik bude svjedok protiv vas.” (Bekara, 143.)
Poslanik a.s., je kazivao, da sura Kehf štiti od Dedždžala, čija je osobina ”jednookost.” Kažu alimi, da će on ljude zavoditi, tako što će ih učiti, da svijet gledaju samo ”jednim okom”, samo iz jedne pozicije, za koju misle, da su apsolutno u pravu.
Mladi ne smiju upadati u tu zamku, da svijet i život gledaju samo iz pozicije u kojoj trenutno jesu, da starije omalovažavaju, smatraju neukim, nego trebaju iskoristiti njihovo znanje, mudrost i iskustvo, te zajedničkim snagama graditi bolje sutra, kroz džemat, naravno.
Sura Kehf kazuje o Zul-Karnejnu, kome Allah dž.š., vlast veliku podari, te on pohodi Zemlju od istoka do zapada. Poslanik a.s., je kazivao, da je i njemu pokazan krajnji istok i krajnji zapad. Nema vlasti i moći za muslimane bez Kur'ana i sunneta. Oni su najbolja brana od raznih Je'džudža i Me'džudža svakoga vremena. Vjere svoje, ne treba se stidjeti, niti mimo nje spasa tražiti.
Kazivanjem o Musau a.s., i ‘čovjeku kome je znanje dato’, u ovoj istoj suri Kehf, Uzvišeni nas poučava, da mnogo štošta nije onako, kako nam se na prvi pogled čini. Treba imati znanja i sabura, pa će sve na svoje doći. Treba više učenja, razumijevanja i tolerancije, a manje zapitkivanja, cjepidlačenja i osuda.
Mladi treba da budu veziri – pomoćnici svojim imamima u džematima. Divan primjer imamima i mladima su Musa i Harun a.s.! Musa kako je Allaha za to molio, a Harun, kako je vezir istinski bio. Harun a.s., ostao je uz džemat, čak i kada su tele obožavati počeli, iz bojazni da on prvi razdor u zajednici ne napravi.
Mi znamo da su i za Poslanika Muhammeda a.s., vezane dvije pećine: Hira i Sevr. Obje su mu sklonište i zaštita bile. Prva od idolopoklonstva, druga od idolopoklonika. Ali ni u jednoj od njih, nije svoju misiju završio. U prvoj mu je kazano ”Uči, čitaj”, u drugoj, on je kazivao ”Ne tuguj, (ne boj se) Allah je sa nama.”
Upravo u ove dvije poruke, leži mudrost uspješne misije, koju mladi treba da obavljaju: u ime Allaha dž.š., učiti i raditi, ne žalostiti se, ne plašiti se ničega, ako Allaha dž.š., imamo uza se.
Više nego ikada do sada, mladi treba da zapamte i primjenjuju Poslanikove a.s., savjete kazane Muaz ibn Džebelu i Ebu Musa el-Ešariju, r.a., kada ih kao mlade šalje u Jemen:
“Olakšavajte i nemojte otežavati, obveseljujte i nemojte ljude razgoniti, potpomažite se i nemojte se razilaziti!” (Buhari i Muslim)
Ovo treba biti životni moto svih generacija muslimana, a mladih posebno. Da život čine lakšim i podnošljivijim. Da olakšavaju sebi i drugima. Da svojom obrazovanošću, odanošću vjeri, požrtvovanošću za zajednicu, obvesele sve oko sebe. Rastjerivati ljude oko sebe, i džemat razbijati, musliman ne bi trebao činiti.
Sve ovo, mladi najbolje mogu činiti kroz džemat – zajednicu, jer su džemati, osnovne ćelije ummeta Poslanikovog a.s., njegovog Kevsera ovoga svijeta. Džemati su bistre kapljice nepresušne rijeke, koja teče hiljadama godina. Džemati su današnji spas i utočište za generacije koje žive, ali i one koje će doći ako Bog da.

Na kraju, Allaha dž.š., molimo dovom mladića iz pećine Kehf:
”Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost!”