Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Salavat i selam neka je na Allahova poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede na putu islama!
Poštovana braćo, danas ćemo govoriti o istini i laži. Govorit ćemo o stalnoj borbi između ove dvije suprostavljene strane koje se bore od postanka ljudskog roda. Ponekad nam se čini da laž skoro uvijek pobjeđuje istinu. Možda se to može i razumjeti, jer odabrati istinu danas znači odabrati teži put koji nije nimalo lagan, pogotovo ne u svijetu u kojem mi živimo.
Zašto je to tako? Zašto je laž jača od istine? Zato što je istina teška. Ona je dosadna i nije zanimljiva kao laž. Laž je slatka, a istina je gorka, zato i ima malo onih koji je hoće ponijeti. Istina je ponekad i odurna kako to Kur'an kazuje: „Mi vam šaljemo istinu, ali većini vas je istina odurna.“ (Ez-Zuhruf, 78)
Reći istinu danas znači ostati usamljen, odbačen, neshvaćen i izražava čuđenje kod onih koji nas slušaju kada govorimo istinu. Reći istinu ponekad za posljedicu ima mobing, gubitak posla i progon u vlastitom društvu.
Reći istinu znači izgubiti neke prijatelje, međutim to i nije baš toliko pogubno i strašno, što kaže jedna mudrost: „Neki će te prijatelji napustiti, ali to nije kraj tvoje priče, već je kraj njihove uloge u tvojoj priči.“
A to se desilo svima nama, kada izgovorimo istinu, neke prijatelje za kratko vrijeme izgubimo. To i nije neki preveliki gubitak, jer pravi prijatelji se ne mijenjaju, već mi požurimo nazvati neke ljude prijateljima.
Jedna mudrost kaže: Ako izgubimo nekoga jer smo bili iskreni prema njemu, onda si ti istinski pobjednik, jer mali umovi ne prihvataju otvorenost i više vole laskanje i dodvoravanje.
Zbog ovih i mnogih drugih razloga ljudi prešučuju istinu i boje se kazati istinu. Teško se ljudi odluče za istinu zbog posljedica koje ona prouzrokuje , a Poslanik, a.s., kaže: „ Neka strah od ljudi ne bude prepreka čovjeku da govori istinu kada je zna.“
S druge strane je laž. Laž je slađa od istine i njoj se ljudi dive. Ona je naprednija od istine, brža je i ugodnija za ćuti. Sa lažima se brže sklapaju paktovi , prijateljstva i poslovi. Ona je rado slušana i viđena u društvu. Laž je senzacija i nije dosadna kao istina. Laž vrlo lahko pronađe onoga koji će je prihvatiti i prenijeti, dok istina teško pronalazi ljude koji će je kazati i podržati. Istina je teška za ponijeti za razliku od laži koja je lagana i brzo se prenosi.
O tome govori i jedna hikaja koja kaže da je lovački pas pitao gazelu: Zašto mi uvjek utekneš? Gazela je odgovorila: Zato što ja trčim za sebe, a ti trčiš za svoga gospodara. Ako ne možeš biti gazela za istinu, nemoj biti ni lovački pas za zabludu i laž.“
Naravno, ovo što smo pohvalno kazivali o laži, to nije istina o njoj. Laž nije takva kakvom se čini, već su je ljudi učinili boljom od istine. Mi smo je učini bržom, slađom , prohodnijiom i ljepšom od istine. A laž nije takva kakvom se nama nudi.
Laž je bolest srca koja napada svako ljudsko biće. Ona je opaka bolest koja se brzo širi i napada sve naše pore društvenog života. Laž razara porodicu, rastavlja supružnike i zavađa braću, rođake i prijatelje. Laž je učinila da se ljudi mrze, napadaju i ubijaju.
Da je teško boriti se protiv laži, kazuje nam i Poslanik Muhammed a.s., koji garantuje kuću u Džennetu onome ko ostavi laž. Muhammed a.s. kaže: „Garantujem kuću u džennetu onome ko ostavi laž, čak i kad se šali.“
Šta se danas dešava sa istinom? Može li se kazati da nije lahko biti istina? Imamo osjećaj da je laž stavila istinu na stub srama, a mi joj se divimo i podržavamo je u toj nakani. Mi smo nijemi posmatrači ili pomagači u onome šta se dešava sa istinom. Onaj ko nosi istinu on je u našim očima drugačiji i mi ga čudno gledamo, kao da nije prirodno i normalno da čovjek govori istinu, a laž smo uzeli kao nešto što je normalno i prihvatljivo.
Zato nam se i čini da laž skoro uvjek pobjeđuje istinu. Zato što među nama ima više pomagača laži, negoli pomagača istine. Mi više ne tražimo dokaze koji će odbraniti istinu , već pomažemo laž bez i jednog dokaza. Mi više ne provjeravamo vijesti, jesu li one tačne i od koga dolaze. Mi ih uzimamo bez prerade, a Kur'an nam donosi priču o Jusufu a.s.,
Jusufa, a.s., je tuđa laž bacila u tamnicu, ali ne zaboravimo da ga je istina i dokazi o poderanoj košulji izbavila iz tamnice. Mi moramo, da bismo pomogli istini, tražiti dokaze za svaki postupak , izgovorenu riječ ili ponuđenu informaciju koja do nas dođe.
Čovjek nije antena koja će prenijeti i proslijediti svaki signal koji dođe do njega. Čovjek je razumno biće koje će odgovarati pred dragim Bogom za svaku riječ i svaki svoj postupak.
Mi ne smijemo biti izdajnici istine kako kaže jedna mudrost: “Trojica ljudi su izdajnici istine u tri situacije: Istinoljubivi čovjek koji šuti pred lažcima, alim koji šuti pred naznalicama i munafik koji se nastoji umiliti i dodvoriti zulumčarima.“
I na kraju, borba istine i laži se nastavlja i ona će trajati do Kijametskog dana. Mi moramo biti svjesni da je istina spora, ali uvjek dođe do cilja i na dunjaluku i ahiretu. Zato onaj koji odabere istinu, on nije čudak, već džennetlija kojeg mnogi na ovome svijetu ne razumiju. Put do dženneta je preko istine i to je njegova ćuprija, a laž će pasti u džehennem zajedno sa onim koji je bude nosio.
Da nas Allah dž..š. sačuva od laži , a ohrabri sa istinom. AMIN!
Elvir ef. Haskić, imam Jalijske džamije
Najnoviji članci
