U petak, 08. 06. 2018. godine, u atriju Sultan-Ahmedove medrese u Zenici, zajedno su iftarili članovi Mreže mladih Medžlisa Islamske zajednice Zenica, na poziv Muftije zeničkog doc. dr. Ejub ef. Dautovića.
U tom lijepom ambijentu kojeg su još i više uljepšali momci i djevojke, bilo je čudesno iftariti te radovati se još jednoj zajedničkoj noći mubarek ramazana.
Sve je naprosto izgledalo kao u Nušićevoj “Ramazanskoj večeri”, blagoj i ugodnoj i tom se dojmu skoro niko nije mogao otrgnuti. Poslije iftara, za koji smo utvrdili da sigurno po uzvanicima nije bilo ljepšeg u Zenici, učili smo dovu da zahvalimo Bogu dž.š. na slobodi, ljubavi koju je među nas utkao i na ramazanu po kojem nam sve to iznova šalje.
Uz zvuke ilahija i kasida, koji su se iz glasova djevojaka i momaka prolamali zeničkom medresom, razmišljao sam o tim zidovima natopljenim vijekovima Kur'anom ali i latinskim, njemačkim i perzijskim jezicima i povrh svega natopljenim slobodom i odlučnošću da se iz nje širi istina ipravda, u ono teško vrijeme za te prvorazredne vrline čovjekoljublja.
Da, bilo je to vrijeme da se podsjetimo Rezolucije koju su pisali naši zenički uglednici upravo u našoj Sultan-Ahmedovoj medresi. Jasno su mladi ustvrdili da su ponosni što kao narod imamo iskustvo biti na strani dobra…na strani Čovjeka jer je to, sigurni smo, strana kojom je i Uzvišeni Bog zadovoljan.
Mnogo je mladih u Mreži koji će ovo ljeto provesti u Njemačkoj, čekajući poslije završenih fakulteta, posao u svojoj domovini, znam to, pa počinjemo govor o Bosni. Rekoše da je najteže objasniti ljubav, jer se ljubav neobjašnjava – ljubav se živi. Isto tako je teško objasniti zašto volimo Bosnu jer se Bosna ne može objasniti, Bosna se živi! Odgovor mi ukaza da nema razloga za bojazan, da, oni će voljeti Bosnu pa bili i na “kraju” svijeta koji se možda sada nama zove Njemačka.
I kao što bi pisac rekao: Malo pa “…prsnemo u smijeh, te onda udri u šale i u drugi muhabet; dok tako ne prođe vrijeme a tada ispismo još po jednu čašu one studene vode pa svaki fenjer u ruke, te hajde kući. Skoro će top, pa valja i malo jesti, jer dug je dan za tim.”
K.H.
