Umjetnost lijepog govora

Umjetnost lijepog govora

Govor je svojstvo kojim je Allah obdario ljudski rod kako bi njime prenosili informacije, misli, ideje, i osjećaje, kako bi izražavali svoje stavove, izražavali svoje slaganje ili neslaganje. Riječi imaju svoju snagu bilo da su one izgovorene ili napisane i one imaju veliki uticaj na formiranje naših stavova, ideja i misli. Izgovorene riječi imaju veću snagu od napisanih i ostavljaju jači dojam iako su pisane riječi trajnije i dugovječnije, jer ono što se govori nestaje, a ono što se napiše ostaje. Izgovorene riječi se iznose u određenom momentu, pred ciljanim slušateljstvom i sa određenim ciljem. Historija obiluje brojnim primjerima lijepih, inispirirajućih i nadahnutih govora koji su često bili izuzetno kratki, jezgroviti, ali su se njima dobivali bitke i ratovi. Najrječitiji od svih govornika je bio Muhammed a.s. koji je svojim govorima nadahnjivao svoje ashabe a također i sve ostale generacije poslije njega.

Cilj ovoga rada je da ponudi smjernice svim govornicima, sa posebnim osvrtom na hatibe i vaize kako bi naša poruka doprla do slušateljstva na najljepši mogući način i kako bi naše hutbe i predavanja postale atraktivnije, interesantnije i upečatljivije.

Kako prenijeti poruku

Najbitnija stvar prije svakog obraćanja jeste kvalitetna i temeljita priprema. Mnogi hatibi i vaizi usljed stečenog iskustva, (na stotine održanih vazova, predavanja, hutbi i obraćanja) zanemaruju ovu činjenicu smatrajući da uvijek mogu improvizirati svoje obraćanje i da se mogu prepustiti trenutnom raspoloženju, okolnostima i svojim osjećajima. Publika, pogotovo oni koji imaju iskustva mogu to da primjete čime takvo obraćanje gubi na kvaliteti. Svaki predavač bi trebao da se upozna sa temom o kojoj želi da govori, da načini koncept svog obraćanja i da odredi cilj koji želi da postigne svojim obraćanjem. Također je nužno prikupiti informacije o slušateljstvu, organizaciji, načinu rada, značajnim osobama koje se tu nalaze.  Ako smo zaduženi da na hutbama govorimo shodno intelektualnim sposobnostima naših slušatelja, to znači da moramo uvijek imati na umu kome se obraćamo i ko su slušatelji koji priustvuju našoj hutbi ili predavanju. Precijeniti inteligenciju publike, koliko god ona bila visoka, je najveća greška, jer rizikujemo da odmah izgubimo njihovu pažnju. Jednostavnost i direktnost obezbjeđuje pažnju publike, čak i ako pričamo o stvarima koje oni već znaju.
Svoje govore je nužno prije njihovog izvođenja uvježbavati. To možemo učiniti tako što ćemo svoje obraćanje naglas čitati, mjeriti vrijeme, pratiti intonaciju, praviti pauze, posmatrati svoj odraz u ogledalu ili se snimiti pomoću mobitela. Možemo zatražiti od članova svoje porodice ili prijatelja da nas poslušaju i da iznesu svoja zapažanja. Obratimo pažnju koje riječi treba naglasiti, gdje je potrebno da napravimo pauzu, jer mnogi govornici zaboravljaju na ovu metodu koja je veoma učinkovita. Svoja obraćanja možemo ili u potpunosti zapisati ili samo osnovne tačke svog obraćanja zabilježiti, ali nikako u potpunosti napamet učiti niti vaz ili hutbu u potpunosti od slova do slova pročitati, jer izgleda neuvjerljivo, statično, i podsjeća na glumljenje dramskog komada.

Vježbanje glasa služi da se osjećamo kao riba u vodi u pogledu materije koju objašnjavamo ljudima, i da pronađemo onu verziju sebe koja će poruku prenijeti na najiskreniji i najjednostavniji mogući način.

Svojstva govornika

Koliko god da su nam ideje pametne, dobre, korisne, i lijepo ‘upakovane’, to sve pada u vodu ukoliko nemamo vještine dobrog govornika. Da bi se publika zainteresovala i pozitivno reagovala na našu poruku potrebno je da pozitivno reaguje na izlagača, to jest nas. Svaki govornik, tj. hatib bi se trebao odlikovati svojstvima kao što su:

  1. Iskrenost, 2. Lijep uzor, 3. Znanje i učenost koje obuhvata: poznavanje Kur‘ana, Poslanikovog sunneta, akide, ahlaka i rekaika, historije, religija i vjerskih sekti, 4. Oštroumnost, 5. Visoke ambicije, 6. Snažna osjećanja, 7. Rječitost, 8. Energičnost i odlučnost,
  2. Jasan, lijep i odmjeren govor, 10. Lijep izgled.

U hatiba svi gledaju, a pogled ostavlja trag na srce isto kao što riječi djeluju na uši, i zato se hatib prije hutbe treba lijepo okupati, namirisati i uljepšati, u skladu sa uputom i praksom Allahova Poslanika, s.a.v.s.

Govorništvo je umjetnost koja se može upornim vježbanjem savladati i ko god bude radio na tome može postati dobar govornik.

U glasu je moć

Kada se pripremamo za predavanje, hutbu, tribinu, ili javno obraćanje od velikog je značaja da uskladimo naše riječi sa načinom na koji govorimo. Ako jednoličnim glasom voditelja dnevnih vijesti pokušavamo da prenesemo poruku da se veoma strastveno zalažemo za neki cilj, niko nam neće povjerovati. Do slušatelja dopiru sljedeće misli, u redu, čujemo riječi ‘strastveno se zalažemo’ ali govornik zvuči kao da je na groblju!? Doista ima tako divnih hutbi i tema koje zbog nedostatka emocija kod hatiba ostavljaju površan dojam. Problem nastaje kada postoji neusklađenost između izbora riječi i naše dikcije. Ovakva neusklađenost obara kredibilitet. Ono što ne bi smio nijedan govornik da zaboravi jeste: Ako želiš u drugom vatru zapaliti, mora prvo u tebi vatra da gori.

Postoji mnoštvo istraživanja koja se bave pitanjima kako dosljednost ili nedosljednost verbalnih i neverbalnih signala poruke utiče na osjećanja i stavove publike. Tokom jednog takvog istraživanja, učesnici su dobili zadatak  da ocjene različite govornike na osnovu toga jesu li zvučali iskreno ili neiskreno. Istraživači su došli do uvida da je 38% te evaluacije bilo zasnovano na tonalitetu glasa govornika (usponi i padovi u intonacijskim paternima). Ispitanici su čak 55% pažnje  pridavali neverbalnim signalima, (držanje tijela, kontakt očima), a svega 7% njihove procjene zasnivalo se na riječima koje je govornik izabrao. Kao najkorisnije i najinteresantnije poruke, učesnici istraživanja su naveli upravo one teme koje su prezentovali govornici ocjenjeni kao veoma iskreni u nastupu!

Nisu bitne u tolikoj mjeri riječi koje biramo koliko način na koji ih izgovaramo. Ljudi mogu i zaboraviti većinu riječi koje su čuli tokom izlaganja ali će sigurno upamtiti kako su se osjećali slušajući našu poruku. To će utjecati i na njihov utisak da li je naše obraćanje bilo uspješno ili ne. Stoga je izuzetno važno da zvučimo uvjerljivo. Ovo ćemo najlakše postići kada zaista i vjerujemo u ono o čemu govorimo! Upravo zbog tog razloga su riječi našeg Poslanika a.s., imale ogromnu snagu, ostavljale jak dojam, pobuđivale na akciju, mijenjale ubjeđenja i mišljenja, podsticale na dobro i samopožrtvovanost kojoj nema premca. Ne kažemo da naši hatibi i vaizi nisu uvjereni u ono što govore, nego želimo da ono što govore bude njihov lični stav, proživljeno iskustvo koje odražava sklad između riječi i djela.

Poslanik a.s., je govorio: „Zaista u riječima ima magije.“ A Mark Fabija Kvintilijan, rimski učitelj govorništva iz 1. vijeka je rekao: „Srce i snaga pameti stvaraju govornika.”

Piše: mr. Bilal ef. Hodžić (www.preporod.com)