U ime Boga Milostivog Samilosnog

Hutba povodom mevluda, rođenja poslanika Muhammeda, a.s.

Draga braćo!

„Vi u Poslaniku imate najljepši  uzor, za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi, na ovom svijetu i koji Allaha često spominje“.  ( XXXIII:21.)

Put Islama i put Islamu je označen i trasiran (šehadetom) vjerovanjem: da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Božiji rob i Božiji Poslanik. Naš šehadet je sastavljen iz dva dijela.

Izgovaranjem prvog dijela šehadeta, vjernik iskazuje negaciju i potvrdu.

Negacijom odbija prihvatanje drugih božanstava, a potvrdom iskazuje i očituje da je Uzvišeni Allah Jedan, ne, na način broja, nego kao Onaj koji sudruga nema, nije rodio niti je rođen i niko Mu nije ravan. Allah je oduvijek  i zauvijek sa lijepim imenima, (esmau-l-husna), sa svojstvima  bića (es-sifatu-zatije), i svojstvima savršenstva  (es-sifatu-subutije).

Izgovaranjem prvog dijela šehadeta, vjernik zaogrće svoje imansko biće i tako vjerujući potvrđuje da:

–                    Allah dž.š., (rabbu-l-alemin) Gospodar svjetova, upravlja svim stvorenjima (tevhidu-r-rububije).

–                    (Ijjake na'budu ve ijjake neste'in), Samo Njega obožavamo, i da naše ibadete ne upućujemo nikome drugom osim Njemu (tevhidu-l-uluhije).

–                    (ve lillahi esmau-l-husna), Njemu pripadaju svojstva savršenstva i lijepa imena, te da ništa od toga ne pripisuje nikome od stvorenja (tevhidu-l-esmai vesifat).

Izgovaranjem drugog dijela šehadeta, mi vjerujemo i svjedočimo da  je  Muhammed, a.s., Božiji rob i Božiji Poslanik.

Poslanstvo je dar Božiji. Ne može se steći niti naslijediti. Bog ga daje kome On hoće. „Bog najbolje zna kome će dati svoje poslanstvo“. (XXII:75) Između ljudi Allah odabire poslanike, kao donosioce radosne vijesti. Poslanici su  znak Božije milosti i ljudske potrebe. Oni su dužni da istinito i vjerno prenesu, što im Bog stavlja u zadatak. Svojim osobinama, vrlinama i ljudskim vrijednostima poslanici su prepoznatljivi u svojim sredinama. Poslanje i misiju Allah, dž.š., predaje u ruke najspremnijih i najodabranijih Božijih robova. Njihov zadatak je da  uče i opominju ljude, bez obzira na izazove i poteškoće kojima budu izloženi.

Mi vjerujemo u sve poslanike i ne pravimo razliku između njih. Vjerujemo da su sačuvani od grijeha, da su iskreni, da su ljudima istinu govorili, pravu vjeru prenosili, da su mentalno i umno bili najobdareniji. U svojoj misiji i poslanju pejgamberi su od Boga dobivali  objavu, knjige ili suhufe.

Posljedni Božiji poslanik Muhammed, a.s., društvene prilike i okolnosti

Posljedni Božiji Poslanik Muhammed, a.s., je rođen u Meki u mjesecu rebiu-l-evvelu, u godini Slona. Muslimani svijeta, pa i mi u Bosni i Hercegovini, ovaj mjesec doživljavamo kao mjesec mevluda, rođenja našeg devletlije, resuli-ekrema, nebijji-muhterema Muhammeda, a.s. On je Muhammed-hvaljenik, Ahmed-slavljenik, Mustafa-odabrani. Posljedni u nizu poslanika i pečat poslanstva. Allah, dž.š., kaže da ga je poslao kao milost svjetovima. Mi u to vjerujemo i zato ga slijedimo. Znamo da je ispravnost prvog dijela šehadeta, uslovljena upotpunjenjem i priznavanjem drugog dijela šehadeta.

Historijski izvori navode da je, prije pojave Poslanika, a.s., stanje i društveni ambijent u kojem su se nalazili predislamski arapi bilo haotično, vladao je nered. Nešto više od pet stoljeća nakon poslanika Isa'a, a.s., u društvu je vladalo odsustvo univerzalnih vrijednosti, dominirala je čovjekova izgubljenost u vremenu i prostoru. Društvo je odražavalo sistem nepravde, nemorala, nasilja, kidanja rodbinskih veza, nereda, pljačke, lihvarstva (kamate), ženska novorođenčad su ubijana (čedomorstvo), vladao je zakon jačeg, kufr i širk odražavali su društveni status, ljudi su bili prepušteni igrama, zabavi, bludu, nemoralu, laži, kocki, lutriji, (bacanju strelica), prevarama, gatanju (vračanju) i drugim negativnim društvenim porocima. Sve je ukazivalo na potrebu pojave Poslanika. Dolazak Poslanika i potreba njegove misije, a što je sunetullah, se iskazuje posebno u društvu koje je na najnižem stupnju razvoja i organizacije. To je princip Allahove milosti na zemlji. Trebalo je drušvenu tminu osvijetliti. Vjerodostojna predaja navodi da se rađanjem Poslanika na Zemlji,  na nebu pojavi nova zvijezda. Tamu neba osvjetljavaju zvijezde, a tminu i mrak nevjerstva na Zemlji osvjetljavaju Pejgamberi (resuli), Vjerovjesnici (nebijji), evlije, pobožni i učeni ljudi. Meka je bila idealno mjesto i prilika gdje će se pojaviti:

– svjetlo Božije upute (Objava),

– riječ Božije istine, Islama (tevhid),

– poziv na Pravi put (siratu-l-musteqim),

– donosilac Božije poruke (resulullah).

Sunnet poslanika Muhammeda, a.s.

Kada spominje poslanike, Kur'an  navodi  njihova imena i potvrđuje da su slati svojim  narodima, dok za Muhammeda, a.s. Kur'an kaže: „Muhamed je resulullah“  (XLVIII: 29) i potvrđuje da je poslan svim ljudima. „I mi smo te poslali kao milost svim svjetovima“. (XXI:107) Naredbom: “O vjernici budite pokorni Allahu i slijedite put pejgambera“, (IV:59) i konstatacijom: „Ko slijedi Pejgambera on se pokorava Allahu“, (IV:80) te, „Što vam dostavi Poslanik prihvatite, a što vam zabrani odbacite“, (LIX:9), i drugim mnogobrojnim ajetima potvrđuje se da je sunnet, praksa Poslanika, a.s., drugi izvor Šerijatskog prava. To znači da Kur’ansko načelno propisivanje i obavljanje namaza, zekata, hadždža, halal trgovine, uspostavljanje bračne zajednice i slično, nije moguće   razumjeti i prakticirati bez saznanja i načina na koji je to izvršavao posljedni Poslanik Muhammed, a.s. Na toj osnovi hanefijska ulema je klasificirala:

–          sunnet kao Objavu (Vahj),

–          sunnet kao vjerska praksa-pritvrđen i ne pritvrđen sunnet (muekkede i gajri muekkede) i

–          sunnet kao običaj (mustehab).

Poslanikova misija i praksa se temeljno bazirala na dva principa:

Prvi: vjerovanju, akaidu, (tewhidu), vjeri u Jednog Boga, dž.š.

Poštovane džematlije, vama je poznat  hadis u kojem Poslanik, a.s., veli: „Nema ni jednog roba koji kaže la ilahe illallah (nema boga osim Allaha) i umre na tom, a da neće ući u Džennet. ( Buhari, Muslim)

Drugi: čuvanje jedinstva Ummeta, organizacija zajednice muslimana kroz džemat i njihovo institucionalno organiziranje. Poslanik je odabirao, slao i imenovao svoje izaslanike za institucionalno predstavljanje i organiziranje, kako vjerskih tako i društvenih poslova. Samo kao ilustraciju navodimo slanje Muaz ibni Džebela u Jemen, Ebu Bekra kojeg izabire za predvođenje džemata i za vođu hadždža i organizaciju Bejtu-l-mala, gdje se pored vjerske naglašava i društvena dimenzija.

U jednom hadisi-šerifu, koga prenosi Omer b. Hatab, se navodi da je Poslanik, a.s. rekao: „Savjetujem vam da se držite mojih ashaba, zatim onih poslije njih, pa i onih poslije njih. Obavještavam vas da će se u budućnosti raširiti laž do te mjere, da će se čovjek zaklinjati za nešto, za što nema potrebe da se zaklinje. Želit će da svjedoči, iako  se svjedočenje neće tražiti  od njega. Upozoravam vas, da kada se čovjek osami sa ženom, kojoj nije mahrem, sa njima je šejtan treći. Čuvajte džemat i  ne razjedinjujte se. Šejtan upravlja sa onima koji napuste džemat, jer u složnom džematu nema prostora za njeg. Ko želi da zadobije Božiju milost (džennet), neka je aktivan u džematu. Koga sretnim čini njegovo dobro djelo, a loše žalosti, taj je vjernik“. (Tirmizi, hadis je hasen sahih).

Traganje za dobrim djelom je inspiracija i prilika da čovjek postigne cilj i smisao svog života. U suri Mulk Uzvišeni veli: „Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast. On sve može. Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao ko je od vas najboljeg djela. On je Silni, Onaj koji prašta“. (LXVII:1-2)

Povjesni primjer su muslimani Španije (Andalusa) koji su vjeru, znanost, kulturu i umjetnost podigli na najviši stepen ljudske vrijednosti, te unatoč tome propali i nestali zbog unutarnjih slabosti, podjela i sukoba. To je slika današnjih muslimana svijeta. Pored prirodnog bogatstva, ljudkog potencijala, ekonomske moći, geostrateških pozicija koje imaju u današnjem svijetu oni  ne predstavljaju i ne znače ništa.

Mevludska svečanost kao tradicija

Iako je mevlud, pjesnički spjev, koji ima književnu  formu i umjetničku dimenziju, on je za veliki broj vjernika pobožni spjev u kojem  se s ljubavlju, dosta emocije i  pjesničke mašte opisuje rođenje, ljudski život, misijsko poslanje i smrt Muhammeda, a.s.. Umjetnost oplemenjuje prostor i čovjeka, no umjetnost koja je nastala i inspirisana u duhu vjere, čovjeku pruža svježinu, budi sjećanje, daruje ljepotu pogleda, unosi polet, optimizam i stvara emociju. Naša ulema i imami imaju priliku da povodom mevluda, kroz različite programske sadržaje, poduče i upoznaju naše džematlije o radostima vjere, dužnostima i obavezama kojima smo zaduženi, te ciljevima misije i poslanja Muhammeda, a.s., kao i njegovoj plemenitoj ličnosti i mubarek životu. To je bila stoljetna praksa uleme ovoga prostora. Navodimo pozitivan pristup i praksu tumačenja mevluda kod nas, od strane rahmetli Kasim-ef. Dobrače, Mehmed-ef. Handžića, Husein-ef.  Đoze, Ibrahim-ef. Trebinjca, Sinanudin-ef. Sokolovića, Kjamila-ef. Silajdžića, Ahmeda-ef.  Smajlovića i dr. I danas, kao i prije, različiti programi i programski sadržaji,  imaju jedno za cilj, predstaviti Muhammeda, a.s., kao Poslanika, te ukazati na vrijednost slijeđenja njegovog života.  Vjerujem da današnja ulema ima znanja, snage, mudrosti i odgovornosti da osmisli nove metode i načine obilježavanja mevluda, a koji će našoj omladini približiti, omiliti i razviti istinsku  ljubav prema poslaniku Muhammedu, a.s.  Za njega Kur’an kaže: „Mi smo te poslali kao milost svjetovima“.  Govoriti o Poslaniku, znači, biti u trajnoj Božijoj milosti. A zar nismo svi potrebni Božije milosti.

Allah, dž. š., u Kur'anu kaže: „Allah i Njegovi meleki donose salavat na Poslanika, o vjernici, i vi donosite salavat na Pejgambera i Selam mu šaljite“.  (XXXIII:56)

Molimo Allaha, dž.š., da nas učini dostojnim šefa'ata Muhammeda, a.s. AMIN!

mr. Nusret-ef. Abdibegović

Direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta

Sarajevo, 18. decembar 2015. godine

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Svemilosnom. Zahvaljujemo Mu se na blagodatima koje nam je podario: na životu i zdravlju, na ljubavi i milosti. Od Njega tražimo uputu, oprost, milost i zaštitu od zla u nama i od zla u drugim ljudima. Koga Allah uputi na pravi put, niko ga s tog puta ne može odvratiti, a koga Allah ne uputi na pravi put, niko ga drugi ne može uputiti. Svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov Poslanik. Neka su Allahov blagoslov i mir na njega, na njegovu časnu porodicu i sve sljedbenike, koji slijede njegov jasni put i koji upućuju na dobro, a odvraćaju od zla.

Riječi su Božije: „Kada im se kaže: „ Ne remetite red na Zemlji!“ – odgovaraju: „Mi samo red uspostavljamo!“ Zar!? A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju.“(Baqarah, 11 – 12)

Braćo i sestre.

Islam je vjera mira. Mi muslimani, njegovi sljedbenici, u stalnom smo nastojanju da uspostavimo mir u sebi, u svojim porodicama i u društvu u kojem živimo. Naše muslimansko ime i određenje definirano je riječju “mir” i njenim najdubljim značenjem.

Taj mir u nama i oko nas naša je najveća snaga. Riječi su Božije:

وَعِبَادُ الرَّحْمَنِ الَّذِينَ يَمْشُونَ عَلَى الْأَرْضِ هَوْناً وَإِذَا خَاطَبَهُمُ الْجَاهِلُونَ قَالُوا سَلَاماً

A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: “Mir vama!” (El-Furkan, 63)

U ovome samo jednom ajetu razumijemo svu plemenitost vjernika, iskrenih Allahovih pokornika, koji čak i bestidnicima zazivaju mir. To su istinski plemići ljudskoga roda.

Međutim, danas se taj poziv slabo čuje. Živimo u vremenu buke koju su zlikovci izazvali i nametnuli.

Braćo i sestre.

S mimbera naših džamija, kao i mnogo puta do sada, govorili smo  o izazovima pred koje smo stavljeni. Nije prvi puta da je svijet, i muslimani u njemu, iskušan zloupotrebom naše časne vjere. Sjetimo se, da se to dešavalo i onima koji su bili bolji od nas – prvoj generaciji muslimana. I oni su ostajali zapanjeni brutalnošću zločinaca, koji nisu prezali ni od čega, i nisu se bojali pravde i njezine ruke. Njima, ni najbolji muslimani, kojima je sam Poslanik, a.s., zagarantirao Džennet (h. Osman i h. Alija) nisu bili dovoljno dobri muslimani. Ubili su ih!

Danas se nasilje u svijetu širi. Stradaju mnogi nevini ljudi.

Protiv toga dižemo naš glas! Osuđujemo bezumlje i zločine nad ljudima! Ne smijemo biti nijemi i zbunjeni kada se ubijaju nevini, kada se nameću teror i mržnja. Nemojmo dopustiti, da se povodimo za time, da cilj opravdava sredstva. Ubijanje nedužnih se ne može ničim opravdati.

Isto tako, ne smijemo imati nikakve dileme, da zlikovci ne predstavljaju ničiju vjeru, a naročito ne, da pripadaju našoj zajednici dobra i mira. Grijeh je saosjećati s njima.

Također, ne možemo držati stranu ubicama nevinih ljudi u Gazi i Siriji, koji to čine za račun svjetskih sila. Nažalost, najbrojnije žrtve zločinaca i onih koji se protiv njih navodno bore, su muslimani. Od ukupnog broja nevinih žrtava u svijetu, ubijenih i stradalih u posljednjih nekoliko godina, preko 85% su muslimani.

Braćo i sestre.

Osnovni cilj naše vjere je dobrobit ljudskog roda! Muslimani treba da se bore da zaštite život, vjeru, razum, dostojanstvo, potomstvo i imovinu svakog ljudskog bića. Ugroziti neki od ovih temelja znači ugroziti ljudski rod.

Generacije muslimana dale su sve od sebe da se izgradi civilizacija zasnovana na dobru i razumijevanju. Njihova plemenitost, pravednost i posvećenost Božijoj riječi doprinijele su da milioni ljudi nađu svoj smiraj u okrilju islama. Tu našu tradiciju nam valja njegovati, čuvati i nju predočavati našim komšijama i drugima.

Muslimani nemaju pravo ostati zbunjeni i pometeni. A doimamo se kao da nas je silina zla i brutalnosti kojoj svjedočimo iznenadila i paralizirala. Nadahnuće moramo potražiti tamo gdje smo ga uvijek nalazili. Zato, okrenimo se Poslaniku, a.s., njegovoj pravovremenoj i blagotvornoj uputi: „Ko od vas vidi zlo, neka ga silom zaustavi, a onaj ko to nije u stanju neka ga javno osudi ili neka ga u srcu prezre, zaniječe i odbaci“.

Pozivam vlasti da silom zaustave sve one koji šire mržnju i prizivaju teror. Pozivam učene ljude da se javno suprostave zlu, da ga objasne i osude. Sada je potrebno da svi ustanemo i da ne dozvolimo da nas zlo pobijedi. Ne dozvolimo da strah ovlada našim čulima. Učinimo sve što je u našoj moći da mu se suprostavimo.

Pozivam sve dobronamjerne ljude da svojim nesmotrenim reakcijama na nedjela zločinaca ne pomažu njihovim ciljevima. Ne dopustimo im da stigmatiziraju cijelu našu zajednicu. Oni na to i računaju.

Pozivam mlade ljude da zaštite i sačuvaju svoju vjeru i zajednicu! Vi njoj pripadate, čak i više nego mi stariji. Pokažite ponos i dostojanstvo i, onako kako su naši preci znali znali braniti svoje vrijednosti, činite i vi: mudro, strpljivo i odlučno.

Pozivam sve koji misle da se nasiljem i terorom može riješiti nepravda, njihove učitelje, inspiratore, organizatore i pokrovitelje da se dozovu pameti, pokaju i napuste stranputicu i vrate u okrilje džemata i srednjeg puta.

Braćo i sestre.

U svemu što radimo, neka nam vodilja budu riječi našega Gospodara:

Ako neko želi veličinu – pa u Allaha je sva veličina! K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima. A one koji imaju hrđave namjere čeka patnja nesnosna, i njihovo spletkarenje je rabota bezuspješna. (Fatir,10)

Gospodaru naš.

Pomozi nam u našim stremljenjima da dobro i mir zavladaju među ljudima.

Raširi Svjetlo Tvoje vjere u našim srcima! Obasjaj njime i one koji su u neznanju i zabludi.

Učini da Tvojom stazom snažno i odlučno hodamo, dostojanstveni i smjerni, vođeni lučom Tvoje neizmjerne milosti.

Unesi mir među nas. Odagnaj iz naših srca strahove i osnaži nas da se odbranimo od zla naših neprijatelja.

Gospodaru naš, oprosti nam naše grijehe i smiluj nam se. Tvojoj se milosti nadamo i molimo Te za nju.

Amin!