Hutba mjeseca februara: Iskrenost u riječima i djelima

Hutba mjeseca februara: Iskrenost u riječima i djelima

Hvala Uzvišenom Stvoritelju, Poznavaocu vidljivog i nevidljivog, Onome, koji tajne naše zna.
Salavat i selam prvaku ljudskoga roda, Vjerovjesniku Muhammedu, mnogo hvaljenom, njegovoj časnoj porodici, ashabima i čestitim muslimanima.
Svjedočim da nema boga sem Allaha, i da je Muhammed a.s., Njegov rob i časni poslanik!

Poštovana braćo!

Svi smo čuli za 112. suru plemenitog Kur'ana! Onu koja vrijedi trećinu Kur'ana, a nosi naziv Ihlas – Iskrenost, mada se ta riječ, uopšte ne spominje u ovoj suri. Mišljenje je većine alima, da su imena sura određena odlukom Uzvišenog Gospodara. Samim imenovanjem sure ovim imenom – kazuje nam se vrijednost Ihlasa – iskrenosti, o čemu ćemo danas kazati nekoliko riječi, tj. kazivati ćemo o potrebi iskrenosti u riječima i djelima.
”Allah prima samo od ‘muttekija’ !” – riječi su Habila, koje kazuje bratu Kabilu, a koje se spominju u 27. ajetu sure Maideh, nakon što Allah dž.š., njegov kurban primi, a Kabilov ne.

Ko su muttekije!? To su oni Allaha uvijek svjesni, koji ovaj život shvataju kao trnoviti put, kojim hode, i paze gdje će stati, kamo poći i kuda proći! Oni su svjesni da sve što požele, zanijete, izgovore, urade ili ne urade – bude samo, radi Allahovog zadovoljstva.
Za čist, iskren nijet, iskrene lijepe riječi, i korisna djela, potrebna je čista duša, ispunjena imanom – vjerovanjem! Samo u čistoj duši, gnijezde se lijepe želje i čiste misli, a iz lijepih želja i misli, rađaju se plemenite riječi i korisna djela. Kao što čistoća duše ima utjecaj na misli, riječi i djela, tako i misli, riječi i djela imaju utjecaj na dušu. Proces je uzajaman. Postići iskrenost u nijetima naših riječi i djela, nije momenat, nego proces. Važno se truditi, a Allah će upravo zbog tog truda, Svoju milost i Svoj nur u naše duše spustiti.
Allahu dž.š., treba robovati samo iskrenih namjera – nijeta, i nikako drugačije:
”Reci: “Meni se naređuje da se klanjam Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru” (Zumer 11.)
Koliko je Poslanik a.s. vodio brigu o tome, kazuje nam hadis koga prenosi hazreti Aiša r.a., da se on nikada nije naljutio ni radi čega drugog, doli, Allaha radi. A sjetimo se i dove u Taifu, kada u tim teškim trenucima, izgovara: ”Allahu, ako Ti nisi na mene srdit – onda ja za sve ove patnje ne marim!”

Podsjetit ću vas, na događaj iz bitke na Hendeku, kada je Alija r.a. savladao velikog arapskog junaka Amr ibn Vudda, i prije nego mu zadade posljednji smrtonosni udarac, ovaj ga pljunu, na što Alija odusta od udarca i ostavi ga na miru. Na čuđenje i pitanje samoga Amra, on mu odgovori, da ne želi učiniti ništa u ime nekog drugog, niti u svoje ime, a srdžba zbog pljuvanja je upravo probudila želju u njemu, da to učini iz tog razloga. Tek kada je Amr ponovio napad na njega, on mu uzvrati i usmrti ga, ali ne radi sebe i pljuvačke, nego radi Allaha dragog.

Poznati je hadis: ”Djela se cijene prema namjerama!” Ovim hadisom nam je kazano da će svako biti nagrađen, odnosno kažnjen, shodno svojoj namjeri. Mudri su ljudi govorili, da iskren nijet uveća djelo. Ako hoćemo da naše riječi i djela nešto znače, neka im prethodi iskren nijet. Veliki alimi su govorili, da ne može biti malo djelo koje Allah primi, a On prima samo ona, učinjena iskrena nijeta.

Koliko je važna iskrenost u riječima i djelima, kazuje nam hikaja o pobožnjaku, koji je čuvši da ljudi obožavaju drvo, krenuo da isto posiječe. Mada mu se na putu, lično ispriječio Iblis u liku čovjeka, on ga je uspješno savladao bez velike muke. Ali kada mu je Iblis obećao da će svako jutro pod jastukom nalaziti nešto novca, a da zauzvrat ne siječe stablo, ne našavši jednog jutra, taj novac, krenu ponovo da posiječe drvo, ali ovaj put njega Iblis savlada sa lahkoćom. Kada ovaj upita, kako je to moguće, sam mu Iblis objasni, da je snagu onog dana, on crpio iz svog iskrenog nijeta, a sada ide iz ličnih razloga, interesa, zato što nije našao novac, a ne Allaha radi.

Upitajmo se braćo danas:
da li je ono što govorimo, samo u ime i radi Allaha?
stavove koje zastupamo, da li su u ime i radi Allaha?
djela koja činimo, da li su u ime i radi Allaha?
zvanja koja imamo ili za njima žudimo – da li su u ime i radi Allaha?
funkcije koje obnašamo ili za njih se borimo, da li su u ime i radi Allaha?
ljudi s kojima se družimo – jesmo li s njima u ime i radi Allaha?

Strah me da se ”rijaluk” – želja da se za nas vidi, da se pročujemo, da budemo prepoznatljivi, previše uvukao među nas. Kako objasniti ovoliku podjeljenost i mnoštvo političkih partija, građanskih udruženja, boračkih udruženja, humanitarnih udruženja i sl.
Kako objasniti da smo spremni pod svjetlima medija diči svoj glas za Siriju, Irak, Afganistan, a nismo spremni diči taj glas ovdje na svom pragu, za obespravljene radnike, za osiromašene seljake, za ostavljene demobilisane borce!?
Kako smo spremni pomoći ljude koje vidimo na TV, a ne i one s kojima dijelimo mahalu, ulicu, zgradu, ili čak one koji su nam bližnji rod!?

U kazivanju o stvaranju čovjeka, sedždi meleka i nepokornosti šejtana, Uzvišeni Allah, nakon obećanja šejtana da će ljude zavoditi, spominje Iblisove riječi kojima priznaje, da neće zavesti samo Allahove ‘iskrene’ robove:
“Gospodaru moj” – reče – “zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem, osim među njima Tvojih robova iskrenih.” (Hidžr, 39-40)

Ovaj ajet nam kazuje veliku istinu – šejtan nema vlasti samo nad onima koji su Allahovi iskreni robovi. Ihlas u riječima i djelima, je najsnažnije oružje i brana protiv šejtana.
Ihlas – iskrenost je i velika nada svima onima, koji nisu bili vični riječima, niti sposobni za velika djela, ili nisu bili u pogodnim životnim okolnostima, da neće biti uskraćeni velikih nagrada na Sudnjem danu. Takvima veliku nadu ulijeva hadisi-kudsijj:

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
”Uzvišeni Allah kaže: ‘Kada Moj rob želi da učini loše djelo, ne zapisujte ga sve dok ga ne učini, pa ako ga učini, tada ga zapišite kao jedno loše djelo. Ako ga ostavi radi Mene, upišite mu to kao jedno dobro djelo. A kada želi da učini dobro djelo, ali ga ne učini, upišite mu to kao jedno dobro djelo, a ako ga uradi, upišite mu ga deseterostruko pa do sedam stotina puta.”

Molim Plemenitog Gospodara, da očisti naše duše, uljepša naše riječi i djela, i nagradi nas za naša iskrenih namjera učinjena i neučinjena djela!

Hfz. Fahir ef. Arnaut – Džemat Potok