Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Salavat i selam neka je na Allahova Poslanika Muhammeda a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i na sve one koji ga slijede na putu istine!
Poštovana braćo. Mi smo u mjesecima kada zemlja polako počinje da oživljava, da se budi, kako bi prehranila stanovnike koji na njoj žive. Uz Allahovu dž.š. moć i dozvolu, budi se da nahrani sve nas kako bi nam olakšala život na zemlji. Kaže Allah dž.š.,: „On Vas od Zemlje stvara i daje vam da živite na njoj.“
Vrijeme je i da se čovjek probudi i da pomogne zemlji da nas prehrani. Čovjek je dužan da toj istoj zemlji, koja je stvorena radi nas, pomogne tj. da je obrađuje kako bi njeni plodovi bili bolji, zdraviji i čovjeku prijatniji. Neki plodovi sami ne mogu niknuti. Oni trebaju našu ruku koja će ih posijati i požeti. Neke voćke ne mogu same sebe posaditi, okopati i na kraju ubrati. One trebaju našu volju koja će ih posaditi, kalemiti i okopavati. Nije dovoljno da se samo zemlja probudi i čovjek to treba da učini, kako bi bereket bio potpuniji.
Rad je farz obaveza propisana od Allaha dž.š.,pogotovo u ovoj našoj plodnoj Bosni, zemlji koja nam je data kao dar od Allaha dž.š.. Kaže Allah dž š., u Kur'ani kerimu:“ U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara, a u neplodnom tek s mukom. Eto tako Mi, na razne načine, ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju .“(Al-A'raf 58 ajet)
Zato treba da budemo zahvalni Allahu dž.š., koji nam je darovao ovako plodnu zemlju, te da se pripremimo za posao, kako bismo pomogli ovoj našoj zemlji da nas nahrani. Rodnije, plodnije i ljepše zemlje nigdje na svijetu nema. Zašto mi tu ljepotu ne primjećujemo? Zar ova naša zemlja nije plodni predio pogodan za poljoprivredu, voćarstvo i stočarstvo itd. Ovaj nam kur'anski ajet kazuje da smo narod koji je imao sreću da dobije ovakvu zemlju. Zbog tih razloga ne bi trebao ostati niti pedalj neobrađene ili neiskorištene zemlje, a da nije obrađen i iskorišten. Naš Miljenik a.s., nas ohrabruje riječima:“ Bavite se obrađivanjem zemlje jer je to mubarek posao“.
Sijanje usjeva i sađenje sadnica naša je dužnost i obaveza, ali u današnjem vremenu to je naša velika potreba. Mi pored ovakve blagodati (zemlje, vode, šume i rude) koju nam je Allah dž.š., darovao nemamo pravo da budemo siromašni, niti imamo opravdanje da nas drugi hrane. Hranu i vodu proizvodimo, a tuđu uvozimo. Promjenimo li odnos prema sebi, promjenit ćemo i stanje u državi. Vjerujem da nas ova plodna zemlja, bez ičije pomoći sem Allahove dž.š., može da nahrani. Pitali su Poslanika a.s., koja je zarada najbolja, pa je kazao:“ Niko od vas nije pojeo ljepšeg i slađeg jela od onog koje je zaradio svojim rukama. I Allahov poslanik Davud a.s., se hranio od zarade svojih ruku.“
Prođemo li kroz našu domovinu vidjet ćemo mnogo plodnog, a napuštenog ili obraslog u šipražju zemljišta. Razlog napuštenih njiva je naša pogrešna deviza ( nema se računa),a kako smo mi odhranjeni. Zar naši roditelji se nisu bavili težačkim poslovima i pored toga imali velike porodice koje su odhranili od te iste zemlje.
Mnogi su radili u preduzećima, a sa svojih njiva su ubirali plodove. Nije davno bilo vrijeme punih hambara žita, podruma punih raznovrsnog voća i rovova punih povrća.
Trud koji su uložili nije uzaludan naš Miljenik a.s., nam kazuje: „ Ko zamrkne umoran radeći pošteno i s halalom zarađujući svoju opskrbu, zamrknuo je oprošten od grijeha.“ Zašto zaboravljamo uputu našeg Poslanika a.s., koji kaže: „Najbolja hrana kojom sebe možeš nahraniti je hrana koju si satekao i zaradio radom svojih ruku“.
Ne smijemo sebi dozvoliti da nas obeshrabre ljudi koji nemaju računa da rade, možda takvi nemaju računa ni da žive. Samo lijenost čovjeka, čini rodnu zemlju mrtvom. Uzmimo sebi za primjer čestite ljude za koje Poslanik a.s., kaže: Blago li se čestitu imetku u ruci čestita insana.“ Čestit čovjek se ne da obeshrabriti, jer on zna da šta god da radi ima u tome koristi. Ebu Derda'a nam je odličan primjer čestita čovjeka koji ispravno razmišlja i nada se nagradi od svoga Gospodara na oba svijeta.
Neki čovjek je prošao pored Ebu Derda'a dok je sadio orah te mu reče: Sadiš to a već si ostario, samo dragi Bog zna za koliko godina će to dati plod, pa da se jede. On mu odgovori: Ne smeta mi što će ga jesti neko poslije mene, a ja ću imati sevap nagradu za to .“
Ovaj nam primjer slikovito opisuje čovjeka koji uvijek ima računa, ako ne na ovom svijetu onda će imati koristi (računa) na onom svijetu. Kao potvrda se navodi hadis našeg Poslanika a.s., koji kaže:“ Nema nijednog muslimana koji zasadi sadnicu ili posije usjev od koga šdogod pojede ptica, čovjek ili životinja, a da mu se to ne računa posebnom sadakom.“
Muslim je preko Džabira prenio slijedeću Muhammedovu a.s., izjavu:“ Nema muslimana koji zasadi voćku, a da mu za sve što se od njenog ploda pojede ne računa sadaka: za ono što od nje ko ukrade je sadaka, za ono što pojede divljač je sadaka,za ono što pojede ptica je sadaka, i neće pojesti niko ništa , a da mu se to ne računa posebna nagrda sadake“.
Iz hadisa se zaključuje: Baviti se poljoprivredom je vrlo važno i pohvalno. Nevevi poljoprivredi daje prioritetno mjesto, jer navedenu nagradu poljoprivrednik ima pri sjetvi ili sađenju voća,a da nije mislio na socijalne, humanitarne, nego na svoje materijalne interese, ali se tim ljudi djelomično ispomažu i okoriste.
Mnogi od nas su napustili sela i krenuli za poslom u gradove. Ostala su iza nas napuštena imanja koja nismo u stanju zbog zauzetosti obrađivati. Ono što bi dobro bilo je savjet našeg Poslanika a.s., koji kaže:“ Ko ima zemlju, neka je sobom obrađuje ili neka je pokloni svome bratu, pa ako ne prihvati, neka zadrži svoju zemlju( za druge potrebe).“ Ako nismo u stanju da zemlju obrađujemo onda bi dobro bilo dati je na korištenje porodici koja bi je obrađivala. Na taj način bismo imali koristi i mi i drugi. Ako ne uspijemo u tome, onda posadimo orah kao što je Ebu Derda'a posadio, kako bi produžili svoju sadaku na Dunjaluku, a plod brali u Džennetu. Hadis našeg Poslanika a.s., potvrđuje: „Čovjeku koji posadi sadnicu Allah dž.š., će dati onoliku nagradu koliko to drvo bude trajalo i plodove davalo“.
Na kraju vrlo bitna stvar koju moramo spomenuti. Našim težacima treba što brža pomoć od onih koji su dužni pomoći. Vrijeme je da se naše odgovorne institucije uključe(probude), jer sjetva i sadnice ne mogu da čekaju, sve ostalo se može i kasnije nadoknaditi. Ne zaboravimo, da bi ova napaćena zemlja prehranila svoje stanovnike, potrebna je efikasnija i brža reakcija svih onih koji su zaduženi za pomoć našim poljoprivrednicima. Uvjeren sam da buđenjem zemlje, čovjeka i države ova naša Bosna bi nas sama prehranila. Uz nadu da ćemo ovih par savjeta primjeniti u praksi, činim dovu našem Gospodaru.
Gospodaru naš sačuvaj nas lijenosti i nemoći. Učini nas čestitim vjernicima koji će raditi i druge na koristan rad usmjeravati. Učini nas neovisnim od drugih ljudi i da živimo od sopstvenog rada i truda. Amin!
Hatib: Elvir ef. Haskić, džemat Jalija, Medžlis Zenica
