Neka je hvala Uzvišenom Gospodaru, Allahu, dž.š., i neka je salavat i selam na posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu časnu porodicu, ashabe i na sve nas koji, ako Bog da, slijedimo put dini islama, do Dana Sudnjega. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže u suri Er-Rum:
الم (1)
2غُلِبَتِ الرُّومُ (2)
3فِي أَدْنَى الْأَرْضِ وَهُمْ مِنْ بَعْدِ غَلَبِهِمْ سَيَغْلِبُونَ (3)
4فِي بِضْعِ سِنِينَ لِلَّهِ الْأَمْرُ مِنْ قَبْلُ وَمِنْ بَعْدُ وَيَوْمَئِذٍ يَفْرَحُ الْمُؤْمِنُونَ (4)
5بِنَصْرِ اللَّهِ يَنْصُرُ مَنْ يَشَاءُ وَهُوَ الْعَزِيزُ الرَّحِيمُ (5)
6وَعْدَ اللَّهِ لَا يُخْلِفُ اللَّهُ وَعْدَهُ وَلَكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لَا يَعْلَمُونَ (6)
7يَعْلَمُونَ ظَاهِرًا مِنَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَهُمْ عَنِ الْآَخِرَةِ هُمْ غَافِلُونَ (7)
8أَوَلَمْ يَتَفَكَّرُوا فِي أَنْفُسِهِمْ مَا خَلَقَ اللَّهُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ وَمَا بَيْنَهُمَا إِلَّا بِالْحَقِّ وَأَجَ لٍ مُسَمًّى وَإِنَّ كَثِيرًا مِنَ النَّاسِ بِلِقَاءِ رَبِّهِمْ لَكَافِرُونَ
„Elif Lam Mim. Bizantinci su pobijeđeni. U susjednoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti. Za nekoliko godina – i prije, i poslije, Allahova je odluka – i tada će se vjernici radovati. Allahovoj pomoći – On pomaže kome hoće, On je Silni i Samilosni. Obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna; oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovome svijetu, a prema onome svijetu su ravnodušni. A zašto ne razmisle sami o sebi? Allah je stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih – sa ciljem i do roka određenog. A mnogi ljudi ne vjeruju da će pred Gospodara svoga doista izaći.” (Er-Rum 1-8)
U tefsiru početka sure Er-Rum spominje se da je 614. godine, perzijska vojska na čelu sa kraljem Sapurom, do nogu potukla bizantsku vojsku i prisilila je, ne samo na povlačenje iz Šama, nego i da se brani iza zidina Konstantinopolja. Ta pobjeda je obradovala mušrike u Mekki, dok su muslimani bili pogođeni tom viješću. Smatrali su da su im Bizantinci kao ehlul kitabije bliži od Pezijanaca koji su obožavali vatru i kipove. Ovi ajeti konstatuju činjenično stanje, ali i to da će Bizantinci pobijediti nakon nekoliko godina. To se, zaista i desilo 622. godine, kada su Perzijanci poraženi u Armeniji, što je muslimane obradovalo.
U samim počecima islama, Kur`an tretira, prije Hidžre, događaje od svjetskog značaja. Tretira sukob tadašnje dvije najveće imperije.
U mjesecu novembru, imali smo priliku slušati o izborima u Americi. Da li će pobijediti Trump ili Klintonova. Svakako da su muslimani priželjkivali da pobijedi Klintonova zbog rasističkih izjava Donalda Trumpa o muslimanima. Međutim, desilo se obratno. Pobijedio je Trump i time pokazao da se stvari ne dešavaju uvijek kako mi želimo kao što se desilo sa pobjedom Perzijanaca 614. godine. Spominjanjem ovog događaja i nazivanje jedne sure po jednoj od svjetskih sila toga vremena govori da muslimanima nije i ne treba da bude strana svjetska politika. Naprotiv, treba da budu upoznati sa činjeničnim stanjem i da imaju svoje favorite.
Međutim, priča o svjetskoj politici ovdje završava, a Kur`an nas usmjerava na nešto što je vrijednije, a to je: „A zašto ne razmisle sami o sebi?“ Doista, razmišljajući šta će se desiti preko okeana, dižući glavu visoko, ne vidimo puno važnije stvari koje nas okružuju i koje se direktno tiču nas, naših najbližih i naše domovine. Na uštrb visoke politike, zaboravljamo rješavati svakodnevne probleme koji su sastavni dio našeg života. Zaboravljamo na kakvom nivou nam je školstvo. Da, školstvo kod nas muslimana, kojima je čak i prije vjerovanja, naređeno da učimo. Zaboravlljamo koliko nam je komšija gladno, a Poslanik ,a.s., nas uči da nije pravi musliman onaj koji zanoći sit, a komšija mu gladan. Zaboravljamo koliko djece, nema potrebni pribor za školu, koliko ih nema potrebnu odjeću? Zaboravljamo na kakvom nivou nam je zdravstvo i medicina, a nakon učenja u ime Gospodara, Kur`an nas, kroz ajete o stvaranju čovjeka, podstiče da se bavimo medicinom. Zaboravljamo kakav nam je ekonomski standard muslimana, a Poslanik ,a.s., nas uči da je Allahu draži jači (fizički i ekonomski) musliman od slabijeg. Zaboravljamo nešto što je direktno vezano za naše vjerovanje, a brinemo se o nečemu na šta ne možemo uticati i što je manje važno.
To nas dovodi do jednog veoma važnog pitanja, koje svako treba postaviti sam sebi, a to je: „Šta su naši prioriteti u životu?“ Analizirajući stanje našeg naroda, došao sam do zaključka, da veliki broj ljudi potpada pod hadis Poslanika, a.s., kada mu je došao čovjek i upitao ga: „Božiji poslaniče, kada će biti Sudnji dan?“ Poslanik, a.s., reče tom čovjeku:” A šta si pripremio za njega?” – usmjeravajući njegovu pažnju na ono što je važno. Danas se masovno dijele klipovi i tekstovi o predznacima Sudnjeg dana. Te rat u Siriji, te zeleni se Arefat, te rijeke meda u Jemenu itd. A niko ne brine što teku rijeke dječije krvi diljem islamskog svijeta? Niko ne razmišlja o tome što sedam dana, djeca u tom istom Jemenu jedu travu. Što djeca u Siriji, nemaju svoje djetinjstvo kao ostala djeca u svijetu. Muslimani su kao jedno tijelo. Ako zaboli jedan dio, boli i ostale. Nema muslimana u Bosni i Hercegovini koga ne boli ovo što se dešava u Siriji i drugim muslimanskim zemljama. Ali, zašto stalno insistiramo na predznacima Sudnjeg dana, a ne razmišljamo šta smo pripremili za Sudnji dan? I zašto sami sebe pravimo najgorim ljudima od postanka svijeta? Poslanik ,a.s., je rekao da će se Sudnji dan desiti nad najgorim ljudima. Jesmo li najgori? Mislim da nismo. Ali da ne znamo šta su nam prioritetu, to je sigurno.
Važnije od svega ovoga jeste, u kakvom je stanju naše bošnjačko dijete, komšijsko dijete, dijete Bošnjaka u manjem BH entitetu koje ne smije svoj jezik nazvati bosanskim. Živi pod stalnim pritiskom, da li će neko pokucati na njegova vrata usred noći. Arefat jeste svake godine zeleniji, ali niko ne brine što su naše planine sve manje zelene zbog nelegalne sječe šuma. Dižući visoko glavu, kako bismo svojim pogledima, preko okeana, dosegli Menhetn i Bijelu kuću, gledajući preko Sredozemlja kako bismo vidjeli šta se dešava na Bliskom istoku, ne vidimo ljude oko nas, ljude koji su naša obaveza i briga, ljude koji su naš džihad. Jednostavno rečeno, prioriteti su poremećeni. Takvo stanje traži promjenu razmišljanja i koncepta rada sa ljudima. U tome je bitna uloga islamske zajednice, koja će uskoro, ako Bog da, raditi na tome, da svaki Medžlis ima svoje obdanište, gdje će se od malena odgajati nova generacija, svjesna ljudi koji žive oko njih, pa tek onda ostalih. Veliki broj pokreta u islamskom svijetu koji su glasili za reformatorske, pravili su kardinalnu grešku, smatrajući da se rješavaju stvari odozgo prema dole.
Međutim, vrijeme u kojem je Poslanik ,a.s., pozivao u islam i sadašnje vrijeme se bitno razlikuju. Kada bi Poslanik, a.s., uspio pridobiti poglavara plemena da primi islam, kao što je slučaj sa poglavarom plemena Benu Mustalik, čitavo pleme bi primilo islam, jer je poglavar bio autoritet. Danas, ljudi grade sebi autoritet i odgajaju generaciju kojoj će biti autoritet. Dakle, reforma kreće odozdo prema gore, a ne odozgo prema dole. Kada je Halid Islambuli ubio predsjednika Sadata, smatrao je da će time riješiti problem islamskog svijeta. Međutim, takvim pristupom dobijamo samo nove Sadate, nove diktatore. Pristupom odozdo prema gore, dobijamo novu generaciju koja ima korijen, trup i glavu. A pristupom odozgo prema dole, imamo glavu, ali nemamo truplo, niti korijen. U ovome časnom poslu, potrebna je saradnja između imama i roditelja i promjena načina razmišljanja.
Također, trebamo raditi na tome da se podigne i patriotska svijest kod naše djece. Time uveliko pomažemo da se i stanje u našoj domovini promijeni. Voljeti svoju domovinu je obaveza muslimana. I Muhammed ,a.s., je često isticao koliko voli svoje rodno mjesto, Mekku. 25. novembar je dan kada je potvrđena višestoljetna drzavnost Bosne i Hercegovine. Učimo dove za našu domovinu, jer dova je najače oružje vjernika. Sjećam se kao dijete, da kada bi htjeli dočarati kako je neko propao, govorili bi: “Propao kao Grčka” – i naslutismo. Ima puno nepravde u našoj zemlji, ali ima i mnogo lijepih stvari. Pričajmo o lijepim stvarima. Gledajmo lijepim očima. Napravimo pozitivnu atmosferu kako bismo sve izazove koje od nas zahtijeva vrijeme uspješno prevazišli i time unaprijedili ukupan život muslimana i naše zajednice. To je naša zadaća, naš prioritet i naš džihad. Na tom putu, molimo Gospodara da nam podari iskreni nijjet, znanje i strpljivost.
Hatib: Ismet ef. Bašić (Kočevska džamija – Zenica)
