Poštovana braćo!
Neizmjerna hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na Muhammeda ,s.a.v.s, njegovu časnu porodicu, šehide i one koji slijede put Upute do Dana Sudnjeg
Prije nekoliko dana počela je školska 2019/2020 godina. Dvorišta naših škola odjekuju od dječijih glasića. Za nekoliko dana, počinje nam i mektebska nastava i ovo je ujedno i poziv svim roditeljima da upišu svoju djecu u mekteb, jer mekteb je pokazatelj naše svijesti i odgovornosti prema samom sebi, djetetu i islamskoj zajednici. Nesmijemo dozvoliti da nam djecu odgaja ulica i virtuelna ulica (internet). Temeljni izvori islama, Kur’an i sunnet Allahovog Poslanika, a.s., nedvojbeno ukazuju da je islamski odgoj potomstva prioritetna obaveza roditelja, i onih koji su zaduženi za sistematsko – metodičko – pedagoški odgoj djece, a to su mektebi, škole i vrtići. Veoma je važno da roditelji vode računa o tome ko im i na kakav način odgaja djecu tj. Na kakav način utiče na njih i u kolikoj mjeri.
U kur`anskoj suri Lukman, nalazimo divan primjer roditeljskog odnosa i odgovornosti prema odgoju potomstva: Iz kale Lukmanu libnihi ve huve jeizuhu ja bunejje la tušrik billah. Inne-š-širke lezulmun aziim.
„Kada Lukman reče sinu svome, savjetujuci ga: “O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.”
Na drugom mjestu, u suri Jusuf, Allah ,dž.š., na tri mjesta spominje košulju.
Prvi put, kada su Jusufova ,a.s., braća došla sa krvavom košuljom ocu Jakubu,a.s., pravdajući se da je Jusufa ,a.s., pojeo vuk dok su se igrali. Jakub , a.s., nadahnut Objavom, tada je rekao :” Milostivan je ovo neki vuk, pojeo je mog sina, a nije mu razderao košulju!” Svjestan je bio da je to jedna od njihovih spletki.
Drugi put, košulja se spominje, kada je Azizova supruga, velikaša kod kojeg je Jusuf , a.s., odrastao, pozivala ga na grijeh. Tada mu je Azizova supruga razderala košulju odostrag, dok je Jusuf ,a.s., bježao od nje.
Treći put se spominje, kada je Jusuf , a.s., poslao ocu svoju košulju i on je, stavivši je na lice progledao. I kao što Allah ,dž.š., u ovoj časnoj suri, spominje tri vrste košulja, postoje i tri vrste znanja. Jusufova , a.s., braća su bili sinovi poslanika. Posjedovali su znanje, znanje sa izvora. Ali, to njihovo poimanje znanja bilo je “krvavo znanje”. Znanje koje ih je navelo da svoga brata bace u bunar i pokušaju da ga ubiju. Isto znanje imale su i haridžije za koje je Alija ,r.a., rekao kada su se pozivali na kur'anski ajet:” inil hukmu illa lillah-Presuda pripada samo Allahu!”- “to su riječi Istine, sa kojima se želi zabluda – kelimetu hakkin juradu biha batil”
Danas diljem muslimanskog svijeta, musliman puca na muslimana i uzvikuje “Allahu ekber!” Zar pravo znanje, može dozvoliti čovjeku da puca na svog brata? Zato je to “krvavo znanje”, baš kao i košulja koju su Jusufova ,a.s., braća umazali krvlju i predočili svome ocu. Druga vrsta znanja, jeste, znanje kojim se čovjek oholi. Znanje koje rascijepi čovjeka i učini ga munafikom. I samo etimološko značenje riječi munafik ( licemjer) ima značenje rascijepljene osobe čije riječi ne odgovaraju njegovom djelu. Nemoguće je da se u jednom čovjeku, nađu znanje i oholost, a da krajnji rezultat tog znanja ne bude “pocijepan insan” i duhovno i intelektualno. Treća vrsta znanja, jeste, znanje u ime Boga. Od tog znanja, čovjek progleda, vidici mu se rašire . Padne koprena sa očiju, baš kao što je Jakub ,a.s., progledao, nakon što je stavio Jusufovu ,a.s., košulju na svoje lice. Zato, braćo moramo paziti ko nam i kakvu košulju oblači našoj djeci. Zato nam je važan mekteb! Mekteb u kojem ćemo učiti našu djecu da budu pokorni svome Gospodaru, samo radi Njega. Mekteb u kojem ćemo učiti o najboljem stvorenju koje je hodalo zemaljskom kuglom. Učiti o njegovom moralu, čuvanju porodičnih vrijednosti i važnosti porodice. Učiti da poštujemo sve ljude. Učiti ih da vole svoju domovinu. Učiti ih da budu LJUDI!
Poštovana braćo!
Svaki roditelj koji upiše svoje dijete u mekteb, zapravo, postupa kao i supruga Imranova koja je posvetila dijete svome Gospodaru.
„Kada Imranova žena reče: “Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome je zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!”
Ono što se preda Allahu i radi Allaha, ne može propasti.
Naša obaveza, jeste, da na lijep način prenesemo emanet vjere svome potomstvu kao što kaže Allah, dž.š., za Lukmana- ve huve jeizuhu „savjetujući ga“ a ne derući se i vičući na njega.
Prenosi se da je jedan dan, malena Fatima , r.a., došla svome babi, Muhammedu ,a.s., plačući. “Šta ti se desilo?” – upita je Poslanik ,a.s., zabrinuto. “Ošamario me je Ebu Džehl” – reče Fatima plačnim glasom. Poslanik ,a.s., zagrli kćerkicu kako bi je smirio. Teško mu je padalo stanje muslimana u Mekki. Stalno su ih mučili. U tome su prednjačili Ebu Džehl i Ebu Sufjan, te Poslanikov , a.s., amidža Ebu Leheb. Na iznenađenje svoje kćerkice, Poslanik ,a.s., reče: ” Idi Ebu Sufjanu i reci mu šta ti se desilo!” Fatima ,r.a., posluša , te ode do Ebu Sufjana i ispriča mu šta se desilo, a on je uze za ručicu i odvede do kuće Ebu Džehla. ” Ebul Hakeme, jesi li ti ošamario Muhammedovu kćerku?” “Jesam” – reče Ebu Dzehl. ” Fatima, ošamari ti njega sada!” – reče Ebu Sufjan- a Fatima ,r.a., iskoristi priliku i ošamari Ebu Džehla. ” Ako se ne slažemo sa onim što njen otac govori, zar se moramo iskaljivati na djeci??- urlao je Ebu Sufjan na Ebu Dzehla. Fatima ,r.a., se vrati Poslaniku , a.s., ispriča mu šta se desilo, a Poslanik ,a.s., podiže ruke i reče : ” Allahumme la tensiha li Ebi Sufjan ( Bože moj, ne zaboravi ovo Ebu Sufjanu). Ibn Abbas kaže:” Mislim da je Ebu Sufjanovo primanje islama rezultat ove Poslanikove ,a.s., dove, a čiji sebeb je lijep odnos prema djetetu.
Muhammed s.a.v.s., uči nas da jedna od tri stvari koje uzrokuju da se čovjeku pišu dobra djela i nakon smrti, jeste, i „ veledun salihun jed`u lehu“ – odgojeno dijete koje upućuje dovu za svoje roditelje. Upisom svog djeteta u mekteb, mi produžavamo životni vijek naših dobrih djela.
Dozvolite mi da vam , na kraju, ispričam priču o čovjeku koji je svjestan velike vrijednosti trajnog dobra koje ostavi iza sebe, sagradio džamiju kada je vidio odnos njegove porodice prema njemu još za života. Naime, pripovjeda jedan insan kako je jedne prilike otišao do lokalne stare džamije, gdje je imam bio prijatelj njegovog oca. A on mu reče:” Hoćeš li da ti ispričam priču o gradnji ove džamije? Kao što vidiš , ova džamija je stara preko četiri stotine godina, a iz razloga njene gradnje možemo svi izvući pouku. Naime, bio jedan insan koji se bavio trgovinom i posao mu je išao dobro. Jedan dan, ugleda svoga komšiju, te ga zamoli da ponese njegovoj kući tri kilograma grožđa koje je jako volio, a on ima još nekih obaveza u radnji. Došavši kasnije kući, reče:” Donesite nam ono grožđe da se počastimo .” A supruga, odgovori:” Bogami smo , sve pojeli.” “Nijedno zrno mi niste ostavili”- reče pomalo ljutito. ” Pojeli smo ja i tvoja djeca, zaboravili smo ti ostaviti”- reče žena, a on ustade i izađe iz kuće. Ode do svog prijatelja koji se bavio prodajom zemljišta. Zamoli ga da mu proda najljepšu parcelu koju ima, a nakon toga ode do čovjeka koji se bavio gradnjom i zamoli ga da započne odmah graditi džamiju na toj parceli. Ovaj brže bolje, okupi radnike i razmjeriše džamiju. Kada se kasno uveče vrati kući, supruga ga upita:” Gdje si bio?” “Sad mogu mirne duše umrijeti”- reče. Zaboravili ste na mene zbog grožđa, a ja živ među vama. Kako da me se sjetite kad preselim, pa da udijelite sadaku za mene?”
Dragi roditelji! Ova trajna sadaka, ovo trajno dobro djelo, može biti i tvoje dijete koje pošalješ u mekteb.
Molim Allaha , dž.š., da nas održi na pravom putu i pomogne nam da svoje potomstvo izvedemo na selamet. Amin!
Ismet ef. Bašić
