Hvala Allahu Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Dana Sudnjega. Donosim salavat na posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu, uzorite ashabe, r.a., i na sve one koji slijede ispravan put vjere islama do Sudnjeg dana. Svjedočim da je samo Allah Bog, i da drugog boga osim Njega nema, te da je Muhammed, s.a.v.s., Allahov rob i poslanik.
Draga braćo, danas ćemo govoriti o važnosti islamske porodice u savremenom društvu i izazovima koji okružuju današnje zajednice. Kur'an nas usmjerava da su vijekovima postojali problemi sa kojima se zajednice suočavaju, te nam o njima kazuje i nudi nam konkretna rješenja. Izazovi sa kojima se danas suočavaju zajednice nisu ništa teži od onih povijesno opisanih. Roditelji se često suočavaju s izazovima kako odgojiti svoju djecu u okolnostima koje u velikoj mjeri oni ne mogu kontrolirati, u okolnostima koje i njima predstavljaju izazov kako u ekonomskom, političkom, društvenom, tako i u ideološkom smislu.
Činjenica je da je ovo stoljeće informatičke revolucije, vrijeme „elektronskih tehnologija“, te da je utjecaj modernih medija, vršnjaka i drugih društvenih faktora velik na razvoj djece i da se uloga roditelja u razvoju djece mijenja, ali to nikako ne znači i da je uloga porodice na razvoj djece manje važna. Naprotiv, osnaživanje roditelja da razumiju razvoj djece i da su kompetentni definirati svoje stavove u kontekstu savremenih socijalnih devijacija predstavlja itekako bitnu odrednicu.
Uzvišeni Allah će nam zato ukazati: „Kunem se roditeljem i onim koga je rodio (djetetom).“ (El-Beled, 3) Neupitno je da ovom zakletvom Allah, dž.š., ističe važnost roditelja i djeteta, odnosno važnost porodice koju zajedno čine. Podjednako je, dakle, važno da djeca pokažu dobročinstvo roditeljima, ali i roditelji djeci. U vertikali podizanja djece i njihovoga odgoja roditelji imaju veću odgovornost prema njima, nego li djeca prema roditeljima, ali odrastanjem djeca postaju obavezna uzvratiti roditeljima poslušnost i činiti im dobro. Abdullah b. Omer, r.a, je često govorio: „Odgoji svog sina, jer ćeš biti pitan, kako si ga odgojio i šta si ga naučio, a i on će biti pitan, je li ti dobročinstvo činio i pokoran bio!“
Najjednostavnija definicija odgoja bi glasila „to je proces izgrađivanja, razvijanja i oblikovanja čovjeka u njegovim ljudskim odlikama.“ Uzmemo li u obzir da smo na ovome svijetu poučeni kako mnoge pojave i stvari imaju mjerne jedinice, pa tako osnovna jedinica za mjerenje dužine je metar, za vaganje težine je kilogram, za mjerenje temperature celzijus, itd., ali osnovna jedinica za mjerenje ljudskosti je moral.
Brojna su kazivanja o tome koje su moralne norme po kojima se treba uskladiti odgoj djece, ali i samoodgoj roditelja, ali zasigurno najjednostavnija definicija je ona koju je Aiša, r.a., kazala za Poslanika, s.a.v.s., kada je kratko odgovorila na pitanje o njegovom moralu: „Njegov moral je bio Kur'an“. On je praktično živio ono što je slovom zapisano u Kur'anu. I, doista, Kur'an će nam predstaviti najbolja rješenje u izazovima sa kojima se suočavaju, ne samo porodice, nego društvo općenito.
Kur'anski termin ehl govori o porodici kao temeljnoj zajednici društva i u njemu nailazimo različita kazivanja o porodicama i porodičnim odnosima. Tako nailazimo kazivanja o porodicama, poput Imranove, koji su odgoj djece podredili pokornosti Uzvišenom Bogu, kazivanja o porodicama u kojima je suprug u potpunosti predan Allahu, a njegova supruga nepokorna, ili kazivanje o suprugu silniku i supruzi vjernici, te kazivanja o porodicama gdje su djeca pokorna Allahu, a roditelji odani nepokornosti, ili obrnuto gdje su djeca nepokorna, a roditelji pokorni Allahu. U svim tim kazivanjima Uzvišeni Allah ukazuje da je heterogenost u porodicama vijekovima prisutna, ali isto tako nas obavještava o rješenju navedenih problema. Analizirajući ta kur'anska kazivanja o porodicama zaključiti se može da je osnovni problem svih porodičnih nerazumijevanja i u ideološkom i društvenom kontekstu bio neposlušnost Bogu.
Dokaz više navedenoj argumentaciji jeste činjenica da ako bi se adresiralo na temeljnu kur'ansku poruku koja se odašilje porodicama bile bi to dvije ključne rečenice: „O vjernici, sebe i porodice svoje čuvajte od džehennemske vatre…“ (Et-Tahrim, 6), a ponajbolje pojašnjenje kako ih sačuvati jeste kur'anska sintagma: „Naredi čeljadi svojoj da molitvu obavljaju i istraj u tome…“ (Taha, 132) Poziv na istrajnost u obavljanju namaza, koji je najjača veza sa Uzvišenim Gospodarom u ideološkom smislu i osnovna sprega činjenja nevaljalih djela (fevahiš) u moralnom smislu je vrsta obećanja Milostivog svim porodicama koje žele sačuvati svoju čeljad od društvenih devijacija.
Prema tome, ova neraskidiva veza sa Uzvišenim Gospodarom je svojevrsni štit od riziko faktora: ličnih, porodičnih ili spoljašnjih i snažno pomaže djeci u usmjeravaju i usvajanju ideoloških i moralnih odrednica koje će mu pomoći u izazovima sa kojima se suočava. U najmanjoj mjeri bi se moglo kazati kako je ova poruka previše produhovljena i nudi jednostavno rješenje svih problema, ali argument više navedenoj konstataciji jeste i Poslanikov, s.a.v.s., savjet roditeljima: „Savjetujte vašu djecu da klanjaju kad napune sedam godina, i udarite ih ako ne budu obavljali namaz u desetoj godini, i razdvojite ih u krevetima.“
Završit ću dovom Ibrahima, a.s., koji je molio Gospodara za svoju porodicu dvije stvari: “Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu. Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim i svim vjernicima na dan kada se bude polagao račun!”. (Ibrahim: 40-41)
Sumedin ef. Kobilica
