U četvrtak, 21.09.2017. god., poslije akšam namaza u džematu Trgovišće održana je Centralna svečanost MIZ Zenica povodom Nove 1439. hidžretske godine. Svečanosti su prisustvali muftija zenički dr. Ejub ef. Dautović, glavni imam MIZ Zenica mr. Jakub ef. Salkica, predsjednik IO Medžlisa Muhamed Begagić, članovi Sabora IZ Ahmet Čerim i Edin Beganović, imami i mnogi drugi gosti. Prisutne je poselamio i uputio izraze dobrodošlice imam džemata hfz. Amir ef. Kaknjo. Posebne selame uputio je bivšem reisul-ulemi, dr. Mustafi ef. Ceriću koji je nakon proučenog mevludi šerifa održao prigodan vazi nasihat i ukazao na neke poruke hidžre.
Hfz. Amir je u uvodu spomenuo da je svečanost organizirana povodom Nove hidžretske godine kako bi se na ovaj način prisjetili značaja hidžre koja je, kao jedan od najvažnijih događaja u historiji islama, stalna inspiracija vjernicima u svim vremenima. Obzirom da se ovih dana navršilo deset godina od Svečanog otvorenja džamije Trgovišće, podsjetio je i na neke rezultate koje je ovaj džemat ostvario u proteklom periodu. Od svoga osnivanja ovaj džemat je iznjedrio desetine učenika i svrešenika naših medresa i fakulteta te tri mlada hafiza. Džemat Trgovišće je, iako spada među mlađe džemate, za kratko vrijeme izrastao u stabilan i respektabilan džemat.
Program su izveli hafizi i imami MIZ Zenica među kojima su bili prisutni i dosadašnji imami u ovome džematu: dr. hfz. Safet ef. Husejnović, Tarik ef. Sarajlić i mr. Mirnes ef. Kovač. Nakon proučenog mevluda prigodno predavanje je održao dr. Mustafa ef. Cerić. Svoje predavanje dr. Cerić je naslovio:
„MUSLIMANSKA NOVA GODINA… SA STARIM MUSLIMANSKIM PITANJIMA“…
U svome predavanju, između ostalog je kazao:
„Draga braćo i sestre, Nova muslimanska ili hidžretska 1439. godina prilika je za nove muslimanske pouke i poruke o starim muslimanskim pitanjima, koja muče naš Ummet.
Zanimljivo je da od svih hijeropovijesnih i povijesnih ličnosti samo su dvije koje ne pamtimo po njihovoj smrti, već po njihovom rođenju. To su Isa sin Merjemin i Muhammed sin Aminin. Isaov rođendan nazivamo Mīlad, a Muhammedov Mevlūd. Ove dvije riječi koje se razlikuju po obliku, imaju isti korijen (ولد، يولد، ولادة – ميلاد – مولود), a to glagolski znači: “roditi se”. U rađanju je radost, a u smrti je žalost. To je vjerovatno razlog što se radije sjećamo rođendana voljenih osoba (Isaa i Muhammeda, a.s.) nego njihove smrti, iako se rođendan umrle osobe ne slavi, već nam je njen dan smrti na umu kao dan sjećanja na nju. Koliko je važan rođendan (“Mīlad”) Isa, a.s., pokazuje činjenica da je to uzeto kao početak univerzalnog računanja vremena po solarnom sistemu, pa se zato kaže “prije ili poslije Mīlada”, “prije ili poslije rođenja Isa Alejhisselama”. Da, upravo tako, u našem muslimanskom vakabularu treba koristiti ovaj izraz (“Mīlad” i “mīladski kalendar”) kad računamo vrijeme po solarnom sistemu, a ne govoriti ni “kršćanski” ni “gerogorijanski” kalendar, kao što to slušam od nekih naših hatiba petkom sa minbera.
Na drugoj strani, rođendan Muhammeda Alejhisselama (“Mevlūd”) nije uzet kao početak muslimanske ere, ali jeste ostao u dubokom sjećanju muslimana, koji se ne sjećaju toliko njegove smrti. Naglašavaju Muhammed Alejhisselamovo rođenje kao univerzalnu radost i novi početak u povijesti čovječanstva. Rođendan (“Mevlūd”) Muhammeda Alejhisselam jest važan kao povod da nam se duše razgale i sjećanje na Poslanika osvježi, ali njegov i prvih muslimana čin “Hidžre” je bio važniji za kontinuitet pamćenja islamske poruke. Zbog toga su muslimani na prijedlog hazreti Omera, drugi pravedni halifa, usvojili datum (“Hidžre”), selidbe prvih musliman iz Mekke u Medinu radi očuvanja vjere i morala za cijelo čovječanstvo, kao datum za početak računanja vremena po lunarnom sistemu, tj., po kretanju mjeseca oko sunca, što je 10 dana kraća godina od solarnog sistema, kao i to što muslimanski mjeseci padaju u svim godišnjim dobima…“
„Povijesne činjenice same po sebi ne znače ništa. Mi im dajemo značenje, mi povijesne činjenice osmišljavamo i definiramo. Tako je i sa povijesnom činjenicom Alejhisselamove Hidžre. Hazreti Omer se mogao sjetiti i nekog drugog događaja u ranoj povijesti islama pa prema njemu ustanoviti početak muslimanskog kalendara, ali nije. On je izabrao Hidžru i na taj način joj dao kako povijesni značaj tako i duhovni smisao. Čini mi se da se hem kod nas hem u muslimanskom svijetu posvećuje mnogo više pažnje povijesnom značaju nego duhovnom smislu Hidžre.“
Povijest muslimana od vremena Poslanika a.s. pa do danas, dakle proteklih 14 stoljeća, dr. Cerić je tumačio u duhu Kur'anskog kazivanja o sedam debelih i sedam mršavih krava iz sure Jusuf.
„Nakon ciklusa od sedam prvih stoljeća kad su muslimani punili svoje i svjetske hambare kulturom i civilizacijom i sedam drugih stoljeća kad su muslimani praznili svoje hambare u korist drugih kultura i civilizacija, muslimani su danas na navom početku, kao u Hidžri, kao u Jesribu, kao u Medini, kao u nadi da se vrate tamo gdje su bili, da iznova pune svoje kulturne i civilizacijske hambare sljedećih sedam stoljeća u ciklusu, koji ih sudbinski prati
Petnaesto stoljeće, prvi korak od sedam za sijanje i žetvu klasova zelenih, bit će presudna za novi ciklus islamske povijesti po Hidži. Sedam mršavih stoljeća je pojelo sedam debelih stoljeća. Vrijeme je da se to nadoknadi po receptu iz prvih sedam stoljeća islama po Hidžri, a to znači da se muslimani moraju vratiti ovim vrijednostima:
1) Bratstvo i prijateljstvo!
2) Rad i trud!
3) Nauka i moral!
4) Red i poredak društva na čelu sa savjesnom i odgovornom glavom!
5) Širokogrudnost srca i otvorenost uma!
6) Briga za djecu i pažnja prema starijima!
7) Vjera kao motiv za dobro i moral kao vodilja do plemenitog cilja!
To bi bile samo neke pouke i poruke Hidžre!“
Na kraju programa dovu je proučio muftija dr. Ejub ef. Dautović.
Kompletno predavanje dr. Cerića možete pronaći na facebook stranici:
https://www.facebook.com/DrMustafaCeric.Official/posts/1993093510968891
