بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم
وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلاَّ رَحْمَةً لِلْعَالَمِينَمِ
Upućujemo najdublju i najiskreniju zahvalu Stvoritelju Nebesa i Zemlje, Allahu dž.š., prisjećajući se Pejgambera Muhammeda a.s. i donoseći salavat i selam na njega, njegovu porodicu, i sve vjernice i vjernike.
Uzvišeni Allah dž.š. u Kur’ani-Kerimu, govoreći o našem Resulu a Svom Miljeniku, kaže: „A Mi smo te poslali kao milost svjetovima.“ Milostivi nam je iz svoje neizmjerne milosti, poslao čovjeka, Resula i Nebijja, koji će plijeniti srca ljudi, biti najbolji i najsavremeniji učitelj cijelog čovječanstva, milost svim svjetovima.
Dani u kojima obilježavamo rođenje Poslanika a.s. su dani u kojima intenzivno govorimo o Resulu s.a.v.s., međutim, nikada, riječima ne možemo ispričati sve šta je i kakav je on doista bio. Nama svima poznati hadisi hvale Poslanika a.s. kao najodabranijeg bića koje je rođeno na Dunjaluku, daju nam dvije zadaće. Prva je da ga se prisjećamo donoseći salavate na njega, Sallahu alejhi ve sellem. Ono što je naša najvrednija misija kada govorimo o prisjećanju na Resulullaha, ujedno i druga naša zadaće jeste da se trudimo da ga što dosljednije slijedimo u životu.
Današnju hutbu smo naslovili : Mi smo ono što vidimo kod drugih. Tema se tiče upravo naših međuljudskih odnosa, onoga na što je Muhamed a.s. uložio mnogo truda kako bi nas podučio – naše prosudbe o drugim ljudima.
Pouka puna i značinski duboka je predaja o slučaju koji se dogodio Ebu Hanifi r.a. Ebu Hanife je koristio poslaničku metodologiju u donošenju sudova o tuđim postupcima, svoje učenike je, na temelju Sunneta podućavao istome, te se desilo sljedeće. Imam Ebu Hanife rahmetullahi ‘alejhi., je bio upitan o statusu čovjeka koji kaže: „Ne žudim za džennetom, niti se plašim džehennema, niti se bojim Allaha dž.š. Jedem mrcinu i klanjam namaz bez učenja Kur'ana i bez obavljanja ruku'a i bez obavljanja sedždi. Svjedočim uvjek onome što ne vidim očima i mrzim hakk/istinu, a fitna mi je draga. “
Učenici imama Ebu Hanife rahmetullahi ‘alejhi., rekoše: “Ovaj čovjek je stvarno problematičan.”
Imam Ebu Hanife rahmetullahi ‘alejhi., ukratko odgovori:
„Ovaj čovjek se nada susretu sa Allahom dž.š., a ne žudi toliko za džennetom, i plaši se Allaha dž.š., a ne džehennemske vatre (Ne žudim za džennetom, niti se plašim džehennema), i ne boji se toga da će Allah dž.š., nepravedan prema njemu biti po pitanju kažnjavanja (niti se bojim Allaha dž.š.). Jede mrcinu tj. jede ribu i skakavce, i klanja namaz bez učenja Kur'ana, ruku'a i sedždi tj. klanja dženaze-namaz. Svjedoči onome što ne vidi, tj. Tevhid – jednoću, Allaha dž.š., a mrzi smrt – a hak/istina je. Voli pare i djecu – a fitna su.”
Onaj što je postavio pitanje, namah skoči i poljubi imama Ebu Hanifu rahmetullahi ‘alejhi., u glavu i reče: „Svjedočim da si ti pravo „bure“ znanja!“
Ovim odgovorom, koristeći se dubljim značenjem riječi a ne njenom površnošću, Ebu Hanife je ustvari pokazao svojim učenicima da status tog čovjeka nije onakvim kakav se on čini kada površno shvatamo njegove riječi. Tome nas savjetuje i uči Poslanika a.s., mnogobrojnim propisima i hadisima, da stvari shvaćamo dubinom njihovog značenja a ne samo površinom. Da ne donosimo presude i prosudbe na osnovu naših individualnih i površnih viđenja i stavova. Površnost ni u čemu nije dobra, i može nas odvesti na stranputicu. Pa zar jedna od karakteristika Kur’ani-Kerima i Poslanikovog a.s. govora nije dubina i širina njihovih značenja. Ta karakteristika od nas traži da razmišljamo o njihovom značenju i stvorenjima Mudroga Stvoritelja.
Površno shvatanje vjere, govora, izgleda, može imati za rezultat brigu o stanju brata muslimana a zapostavljanje svoga stanja. S toga nas Poslanika a.s. savjetuje :
“O skupino koji svojim jezicima očitujete a iman još nije ušao u vaša srca! Ne ogovarajte muslimane, ne istražujte njihove propuste, jer onaj ko istražuje njihove propuste, Allah će tragati za njegovim propustima. A za čijim propustom Allah bude tragao, izložit će ga sramoti u vlastitoj kući.” (Imam Ahmed i Ebu-Davud.)
Često naše viđenje, naš stav o nećemu bude razlogom osude ili komentara na računa našeg brata, iako nismo razmislili o tome kako nas poslanik uči da rezonujemo stvari. Često ga osudimo, potvorimo i ogovoramo. Konkretan rezultat toga jeste da doživljavamo sramotu u vlastitoj kući: od svoje porodice, prijatelja, rodbine itd. Allah dž.š. traga za njihovim propustima, i On ih otkriva. A kada to čini Allah dž.š. čini, zbog naših postupaka, nemoguće ih je sakriti i izbjeći.
Zašto je jako bitno da rezonujemo stvari onakvima kakve one i jesu, da tražimo dublje, a ne površinsko, značenje govora i postupaka naše braće muslimana, ne zalazeći u njihovu intimu i privatnost !?
Mi smo ogledalo u kojem vidimo svako loše ili dobro kod svoga brata muslimana. Naša podsjest u govoru, postupcima drugih ljudi, vidi nas, vidi naš potencijalni i govor i postupak za kojim čeznemo. To govori o nama, kakva su naša razmišljanja, o čemu najviše pričamo, mislimo, maštamo itd.
Poslušajmo jako interesantnu predaju, koja upravo o tome govori. Prenosi se da je jednog dana Ebu Džehl susreo Muhammeda, a.s. i rekao mu: “Muhammede, ja od tebe nisam vidio ružnijeg čovjeka!” “Pravo si rekao”, odgovorio je Muhammed, a.s. Na ovo je rekao Ebu Bekr, r.a. Pejgamberu: “O ti sunce duhovnog svijeta, miljeniče Svevišnjeg Boga, ja od tebe nisam vidio ljepšeg čovjeka” – Pravo si rekao, “odgovori i njemu Pejgamber. Čuvši ashabi ova dva odgovora upitaju: “Ja Resulallah! Kako je to moguće da ti isti odgovor daje i Ebu Bekru, r.a. i Ebu Džehlu? Oni su sušte suprotnosti! Ebu Bekr, r.a. je tvoja desna ruka, a Ebu Džehl je tvoj najveći din-dušmanin.” Pejgamber im odgovori: “Nemojte se čuditi, jer ja sam kao jedno najčistije ogledalo. Ko god u meine pogleda, vidjet će sebe. Zato i Ebu Bekr vidi na mome licu svoje ljepote, a Ebu Džehl vidi svoju ružnoću. Istinu su rekli što su vidjeli. Ebu Bekr svoju ljepotu, a Ebu Džehl svoju ružnoću.”
Kada tražimo krivca, griješnika, nepravednika, zulumčara u drugom čovjeku optužujući ga, naša podsvijest govori i o našim razmišljanima, o onome što mi radimo ili što bi potajno željeli da radimo.
Zato dragi brate, budi dobro koje želiš da vidiš kod drugih ljudi. Slijedi Kur’an i Sunnet Poslanika a.s. i dovi za one koji to ne čine, možda će postati onakvi kakvima ih ti vidiš. Gospodaru podari nam snage i čvrstoće u vjeri. Učini nas od čvrstih i nepokolebljivih sljedbenika Tvoje vjere i sunneta Poslanika a.s. Učini nas od onih koji žive i putuju sa Dunjaluku kao oni sa kojima si ti zadovoljan. Dragi Bože, proživi nas u džennetu u društvu šehida, poslanika i vjernika, Amin.
Hatib: Muhamed ef. Bilčević
