Neizmjerna hvala Najljepšem Stvoritelju, Mudrom Darovatelju koji odlikova Muhammeda Kur'anom, koji divljenje izaziva.
Najljepši salavati i selami neka su časnom Poslaniku, Muhammedu Miljeniku, njegovoj časnoj porodici, čestitim ashabima i svim iskrenim muslimanima.
Poštovana braćo!
Na području Medžlisa Islamske zajednice Zenica djeluje i radi Škola hifza, škola u kojoj se uči Kur'an napamet i širi se Allahova Riječ. Ovaj projekat vode hafizi našega Medžlisa, vrijedno, marljivo i nadasve predano. Posebnost našega Medžlisa jeste i činjenica da je u proteklih nekoliko godina promovisano pedeset i dva hafiza, te da trenutno Školu hifza pohađa preko pedeset učenika. Nije mala stvar kazati da u našoj sredini, našem gradu i našem Medžlisu imamo ovoliku koncentraciju čuvara Božije Riječi. Ponosni smo na sve naše zeničke hafize u ‘Školi hifza’ koju vodi hfz. dr. Safet ef. Husejnović.
Znamo da se Kur'an u Zenici voli i uči svakodnevno, i bez ‘Škole hifza’, ali raduje činjenica, da se sada sistematski i planski pristupa samome hifzu. Potaknuti ovim projektom, želimo kazati nekoliko riječi o ‘Vrijednosti učenja Kur'ana – hifzu’, koje su ujedno odgovor; zašto ‘Škola hifza’, zašto svoju djecu upisati i zašto ovaj projekat podržati!?
Naša domovina Bosna i Hercegovina, od samog dolaska islama na ove lijepe prostore, imala je hafiza, kojima se možemo ponositi. Širom naše Bosne učene su hafiske mukabele, a hafizi su bili ukras svake čaršije. Čak se ustalila izreka: ‘Nije dža'iz (dozvoljeno) živjeti u čaršiji, koja hafiza i hećima (doktora) nema.’ Još uvijek, ovdje se čuva uspomena na hafiza Muhammed Emin ef. Hadžijahića, koga su mekkanski prvaci molili, da ostane u Mekki, kako bi uživali u njegovu učenju. Čuva se uspomena na hafiza Esad ef. Sabrihafizovića, čiji je umilni glas Begovu džamiju punio i suze izazivao. Čuva se uspomena na mudrog hafiza Smail ef. Fazlića, koji za dvije i po godine, svog slijepog mujezina Asima nauči čitavom Kur'anu. Čuva se uspomena na hafiza Ibrahim ef. Trebinjca, koji zahrđalim ekserom, ovdje u zeničkoj kaznionici, na zidu ćelije Kur'an ispisa, iz bojazni da zbog strašnih patnji i dugog boravka štogod ne zaboravi. Zajedno s njim grupa hafiza i alima, u tako surovim uvjetima, na Kur'an nije zaboravljala, i kako su ramazan u zatvoru dočekali, mukabelu su učili. Uvijek su naši ljudi voljeli hifz i hafize! Zašto!? Najbolji odgovor daju nam ajeti plemenitog Kur'ana i mudre riječi časnog Poslanika, koje ćemo u nastavku spomenuti.
Svemilosni Allah u suri Isra kazuje:
”Zaista Kur'an ovaj vodi najispravnijem Putu…” (Isra, 9.)
Put Kur'ana je najsigurniji put. Kur'an čini velikim sve ono što s njim vezu ima. Posebno je odlikovan Muhammed a.s., odlikovan je šehri ramazan, blagoslovljena Mekka i noć u kojoj je objavljen, a odlikovan je i ummet kome je objavljen. Mudri halifa Omer r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao:
”Uistinu, Uzvišeni Allah Kur'anom jedne uzdiže, а druge ponižava.” (Muslim) Zato on, kada dođe po ključeve Jerusalema, vjernom prijatelju Ebu Ubejdi r.a., koji mu predloži da odjene malo ljepšu i luksuzniju odjeću, reče: ”Zaista smo bili najmizerniji narod, pa nas je Allah dž.š., uzdigao i ojačao islamom. Zato, kad god budemo tražili veličinu izvan islama, Allah će nas poniziti!” Srce i snaga islama je Kur'an. Ovim riječima Omer r.a., nas uči, da ko god traži veličinu u vanjskim formama, zvanjima, funkcijama, na kraju će ostati ponižen. Ko u islamu i Kur'anu vidi snagu, ostat će uspravan i kod Allaha dž.š., ugledan.
Svemilosni Allah u istoj suri kazuje: ” U Kur'anu Mi objavljujemo ono što Lijek je i Milost vjernicima… ” (Isra, 82.)
A mudri Poslanik, a.s., reče: ”Doista srca hrđaju kao što hrđa željezo!” ‘A kako se čiste?’ – upitaše prisutni!? ‘Učenjem Kur'ana i sjećanjem na smrt’, odgovori Poslanik, a.s.” (Musnedu š-Šihāb: 1090). Ako želimo da naša djeca budu fizički i duhovno zdrava, uputimo ih Ku'ranu. On je lijek za dušu i tijelo. Zdrava duša je samo čista duša. U čistoj duši gnijezde se lijepe želje, časne namjere, divne riječi, korisna djela. Poslanik a.s., jedne prilike reče:
”Onaj u čijim grudima nema ništa iz Kur’ana (ne pamti ništa iz Kur’ana) je kao razvaljena i napuštena kuća.” (Tirmizi)
Svi znamo ko se nastani u ruševnoj kući. Isto tako, samo srcu koje je poput ruševine, šejtani i džinni pristupa imaju. Samo u takvom srcu gnijezde se loše misli, prljave želje i iz takvog srca izlaze nedolične riječi i nečasna djela.
Kur'an je i nur – svjetlo: ”O ljudi! Dokaz vam je došao od Gospodara vašeg, i objavili smo vam jasnu svjetlost.” (Nisa, 174.)
Šejtan želi da tminom grijeha utrne svjetlo vjere. A naš, i život naše djece, trnovit je put po kom valja hoditi. Zato nam treba čistog nura (svjetla), da taj put osvijetlimo.
Najbolji nur jeste nur Kur'ana. Dok smo živi, valja nama stalno s brijega na brijeg, poput majke Hadžere spasa tražiti. Njoj Allah dž.š., podari Zemzem, nepresušno vrelo, koje žedna tijela napaja. Naš duhovni Zemzem jeste Kur'an. Kao što Zemzem žedna tijela, Kur'an žedne duše napaja. Kur'an svojim nurom osvijetli naše duše, prosvijetli naše umove i uljepša djela naša. I ne samo to! Kur'an naše kuće i stanove obasjanim čini. Poslanik a.s., je kazivao:
”Zaista kuća u kojoj se uči Kur'an svijetli stanovnicima neba kao što zvijezde svijetle stanovnicima Zemlje.” A jedna predaja, koju prenosi sluga Poslanikov, Enes r. a., kazuje: ”U kući u kojoj se uči Kur'an prisustvuju meleki, a udalje se šejtani i ona je prostrana za ukućane. U njoj se povećava dobro, a umanjuje zlo. Kuća u kojoj se ne uči Kur'an stjecište je šejtana, meleki iz nje bježe, ukućani u njoj tegobe osjećaju, u njoj se blagodati umanjuju i zlo se povećava.”
Želimo danas spomenuti i dobro poznati hadis u kome se kaže:
”Kada god se okupi grupa ljudi u nekoj Allahovoj kući radi učenja i proučavanja Kur’ana, na njih se spusti smirenost, obaspe ih milost, okruže ih meleki i Allah ih spomene kod onih koji su kod Njega.”
Upravo će ‘Škola hifza’ omogućiti, da se mi i naši mladi, redovno okupljamo u Allahu najdražim mjestima, našim džamijama i mektebima, da zaslužimo smirenost, Njegovu neizmjernu milost, i da se spominjemo, ne samo na Zemlji, nego na mnogo časnijem mjestu.
Spomenuti ćemo opet hafiza Ibrahim ef. Trebinjca. Kazuje jedna hikaja, da je kao dječak bio jako nestašan. I tako jednoga ramazana, dok su gosti na iftaru njegova oca bili hafizi i alimi šeher Sarajeva, pred sami iftar, dok je majka, ocu mu dodavala lonac sa čorbom, on naleti na oca i lonac prosu. Baš tada, u vrijeme samoga iftara, kad se dove primaju, majka uzviknu: ‘Dabogda ti meni…, a onda ugledavši hafize, umjesto kletve, dovrši – ‘hafiz bio!’ Svi uzviknuše ‘amin’. Samo nekoliko godina kasnije, mali Ibrahim hifz okonča i najljepšu krunu sebi i roditeljima osigura. Činimo i mi dove za svoju djecu. Ako želimo da naša djeca žive časnim životom, da steknu veličinu i ugled, da im duše budu čiste, umovi bistri, a djela lijepa, uputimo ih na put Kur'ana, na put hifza, i činimo dovu za njih i nas.
I na kraju, shodno navedenom, želja nam je da vas iskreno pzovemo da budemo dio ove škole. Pozovimo našu djecu, da se upišu u ovu školu, pozovimo naše prijatelje, naše komšije, naše sugrađane, da budu dio ove škole, da podrže njen rad, kako moralno tako i materijalno, i time osiguramo sebi nagradu za svaki proučeni harf, za svaku generaciju hāfizā, i za svako ponavljanje od onih koji su naučili nešto našim uzrokom.
Molimo Svevišnjeg Gospodara da nam otvori ljubav prema učenju Kur'ana, pamćenju Kur'ana, da naša prsa napuni kur'anskim sadržajima, da našu praksu usmjeri na kur'ansku poruku i da Svoje obećanje očuvanja Kur'ana od zaborava i pogreške zadrži i u našem gradu, našem Medžlisu, kroz rad ove i sličnih škola. Amin!
