U povodu 100 godina od rođenja hafiza Fuad ef. Subašića, bosanskohercegovačkog alima, muhaddisa i dugogodišnjeg imama, u Sultan-Ahmedovoj džamiji u Zenici gdje je proveo veći dio svog radnog vijeka, održana je tribina u znak sjećanja na njegov život i djelo. Organizator tribine bio je Medžlis Islamske zajednice Zenica, a pored mnogobrojnih poznanika, porodice i prijatelja hafiza Subašića, tribini su prisustvovali i muftija zenički hfz. dr. Mevludin ef. Dizdarević, prof. dr. Esmir Halilović te u ulozi moderatora glavni imam mr. Jakub ef. Salkica.
Upoznavajući prisutne sa opusom naučnog i alimskog rada hafiza Subašića, prvi se obratio prof. dr. Esmir Halilović – profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici, napomenuvši da je njegov magistarski rad bio vezan za istraživanje života i djela hafiza Subašića. Jedna od glavnih odrednica života hafiza Fuad ef. Subašića bila je njegov rad na prijevodu Buharijevog Sahiha, što uz titulu hafiza Časnog Kur'ana, govori o njegovoj ljubavi prema Allahovoj knjizi i prema Sunnetu Božijeg Poslanika. Dr. Esmir je istakao da su imami poput hafiza Subašića bili insani od kojih se moglo mnogo naučiti a posebno na polju konstantnog obrazovanje jer je on nakon završetka medrese, vanredno završio fakultet, položio hifz ali se uporedo bavio i hadiskom naukom. Zatim, njegov život je svjedočio konstantno i dosljedno življenje islama u svim situacijama, kao i borbu protiv neznanja, nepravde i opresije.
Muftija zenički hfz. dr. Mevludin ef. Dizdarević je prisutnima ukazao na važnost prisjećanja i očuvanja od zaborava velikana islama i Bošnjaka kakav je bio hafiz Fuad ef. Subašić: “Kada govorimo o sjećanju i načinima na koji se sjećamo naših velikana, a sjećanje je ono što nas definira jer smo to što jesmo na osnovu onoga čega se sjećamo, pa ukoliko se sjećamo tamo nekih likova i ličit ćemo na njih, a ukoliko se budemo sjećali hafiza Subašića, Muhameda Seida Serdarevića, Abdulaha Serdarevića, Hasan ef. Ljevakovića, i ličit ćemo na njih. Mi u tom smislu imamo dva krupna problema: Prvi problem je da se uopće ne sjećamo jer su iz naše kolektivne memorije potpuno izbrisane neke ličnosti koje su davale pečat, iznimno su bile značajne i bili su stubovi zajednice. Ova večerašnja tribina je nastojanje Islamske zajednice da neke ličnosti iz naše historije vratimo u našu kolektivnu memoriju. A drugi problem je nekritičko slavljenje, glorificiranje određenih epoha i određenih ličnosti. Hafiz Fuad ef. Subašić kao i sve druge ličnosti, imali su sjajnih, vrijednih, vjerodostojnih i čestitih poteza ali su imali i mahana. Mi, ukoliko želimo napraviti iskorak moramo kritički propitati našu cjelokupnu prošlost.”
Imami zeničkog medžlisa su pred dušu rahmetli hafiza Fuad ef. Subašića proučili dvije hatme i kraj večerašnje tribine bila je prilika za učenje hatmenske dove.
Iz biografije hafiza Fuad ef. Subašića izdvajamo: Rođen je u Boljanima Donjim kod Ključa, a na Ahiret je preselio 13. 06. 1985. godine u noći Lejletu-l-kadra u Sarajevu, mezar mu se nalazi u džematu Klopče. Od 1941. godine radi u džematu Jezerski Dijelovi kod Bosanske Krupe, sve do 1946. godine kada svoj radni angažman nastavlja u džematu Bužim a nakon 8 godina provedenih u Bužimu prelazi u Zenicu gdje u Čaršijskoj džamiji radi sve do svoje penzije. Kao vanredni student završio je Filozofski fakultet – Grupu orjentalnih jezika, ali i hifz Kur'ana čime kruniše svoj trud i ljubav prema islamskim naukama.
Hafiz Fuad ef. je život proživio skromno i nenametljivo, nastojeći da u svakoj zgodnoj prilici drugima ukaže na ispravan islamski stav o svim važnim pitanjima. Radio je vrijedno, kako posao imama, hatiba i muallima tako i na polju stalnog izučavanja Kur'ana, tefsira, hadisa i drugih znanosti.
Nekoliko djela je preveo sa turskog i arapskog jezika na bosanski, između ostalih i djelo “Bin bir hadis” 1952. godine, a nakon toga i kompletno djelo “Sahihul-Buhari.”
