Danas je direktor Uprave za vjerske poslove mr. Nusret ef. Abdibegović u Begovoj džamiji održao hutbe posvećenu obavezi klanja krubana. Današnju hutbu prenosimo u cijelosti:
Hvala Allahu Gospodaru svjetova, Koji je odabrao čovjeka da bude Njegov namjesnik na zemlji, da na njoj sedždu čini i da Mu ibadeti. Neka je salavat i selam na Božijeg Poslanika i miljenika Muhameda a.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i na naše bosanske šehide.
Draga braćo i cijenjene sestre,
Život na ovom svijetu omeđuje vrijeme, prostor i čovjek. U trouglu spomenutog određenja kao kontinuitet i trajna vrijednost proteže se nit svjetlosti ibadeta, a kao negativna pojava i sivilo na ovom svijetu pojavljuje se ljudska pohlepa za prestižom, vlašću ! imetkom.
Blagoslovljeno je vrijeme, mjesto i čovjek kada budu zaogrnuti ibadetom i njegovim suštinskim značajem. Promatrajući hijeropovijesni hod lahko je primijetiti i uočiti da se od prvog čovjeka i poslanika Adema a.s., pa do posljednjeg poslanika Muhameda a.s., susrećemo sa ibadetskim izrazima, kao što su namaz, post, zekat, hadž, kurban i rir.
Hadž kao ibadet
Nedavno smo u mjesecu ramazanu vrlo intezivno ibadetili, gajretili i brinuli 0 postu, namazu, zekatu, sadekatu-l-fitru, Kura'nu i dr, a evo već danas pred nama su dani hadža i kurbana. Uzvišeni Allah u Kur'anu veli: „Hadž je u određenim mjesecima.” (El-Bekare, 197) A vezano za kurban Allah dž.š., kaže: „Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.” (Kevser, 2.)
Hadž je farz, prvostepena dužnost, za onoga ko je u mogućnosti, a predstavlja hod, pohod i posjetu blagoslovljenim (mubarek) mjestima radi izvršavanja ibadetskih radnji u određeno vrijeme i na određenom mjestu. U našem hanefijskom mezhebu ruknovi, sastavni elemnti, hadža su: ihram, tavaf i stajanje na Arefatu. Značajnu simboliku ove vrste ibadeta prepoznajemo u simbolima ihrama, tavafa, stajanja na Arefatu, sa'ja između Safe i Merve, boravka na Muzdelifi i bacanju kamenčića na Mini.
Oblačeći ihram hadžija se zaogrće čistoćom kao simbolom bjeline duše, ulazeći tako u blagoslovljeni prostor i vrijeme koje ga u budućnosti određuje.
Obavaljajući tavaf, suprotno smjeru kazaljke na satu, pored izvršavanja ibadetske forme, prepoznajemo simboliku odmotavanja proteklog ljudskog života, te čežnje za čišćenje istog od učinjenih pogreški أ grijeha. Polirajući tako čistimo dušu koja se sa hadža vraća očišćena od grijeha kao na dan kada je rođena.
U stajanju na Arefatu prepoznajemo dva simbola, jedan koji svjedoči susret sa ovim svijetom i mogućnosti njegove spoznaje i razumijevanja, i drugi kao pripremu za stajanje na Mahšeru pred Allahom dž.š., kada ćemo polagati račune.
Izvršavajući obred bacanja kamenčića, vjernik nastavlja svoj hod na ibrahimovskom i muhamedovskom putu, pokazujući tako spremnost čovjeka na promjenu ka boljem, odbacivanje loših navika i osobina, te spremnost na permanentnu borbu protiv zla i šejtana kao glavnog kreatora loših navika i osobina kod čovjeka.
Kurban-žrtva u ime Alllaha
Dok značajan broj vjernika, u ime Allaha dž.š., iz cijelog svijeta pa i naših krajeva, obavlja hadž, dotle mi koji smo ostali kod svojih kuća vršimo posljednje pripreme za kurban bajram i prinošenje kurbana kao žrtve u ime Allaha.
Kurban je vadžib, drugostepena dužnost. Riječ kurban dolazi od druge vrste glagola kojom se u ar. jeziku izražava prelaznost radnje: (qarrebe-juqarribu), što znači približavati se, umiljavati se nekome ili nečemu.
U vjerskom-terminološkom značenju spremnošću na žrtvu vjernik iskazuje svoju pokornost, poniznost i bogobojaznost, te želju zadobijanja Allahove milosti i naklonosti. Promatrajući hijeropovijesno, kurban kao čin ibadeta je prošao nekoliko značajnih etapa.
- Praizvedba kurbana je imala za cilj, pomirenje i rješenje nastalog spora i problema između braće Habila i Kabila, sinova Adema a.s. Tada je činom kurbana manifestovano da Bog prima dobra djela od bogobojaznih.
- Na drugu etapu pojave kurbana Kur'an nas podsjeća i navodi vrijeme Ibrahima a.s. Njegovo vrijeme je poznato kao manifestovanja tevhida – čiste vjere, a koje je predstavljeno u Kur'anu kao „millete Ibrahime haniifa” čista ibrahimovska vjera. U ličnosti Ibrahima a.s. i sina mu Ismaila a.s., prepoznajemo odlazeću i dolazeću generaciju koje su povezane vjerom u Boga i činjenju dobra. Na tom putu oni se razumiju, pomažu i uvažavaju, ne isključujući jedna drugu, već se nadopunjuju, a zna se iz kur'anskog teksta koja je čežnja i žeđ za potomstvom obuzimala Ibrahima a.s. Sva enigma, sva bol, patnja i izazov koji je stajao pred Ibrahimom, a.s., kroz zahtjev za žrtvom njegovog sina Ismaila, riješen je Božijom milošću, slanjem primljenog Habilovog kurbana u zamjenu za Ismaila.
- Treća povijesna etapa kurbana kao ibadeta je pojašnjena kroz riječi i praksu Muhameda a.s. Navodimo neke od hadisa:
– „Ko ne kolje kurban neka se ne približava našoj musalli” (Ahmed i Ibn Madže).
– „Ko proda kožicu od svog kurbana, taj nema kurbana.” (El-Hakim)
– Ebu Rafi r.a., prenosi da je učeći dovu prilikom klanja kurbana Muhamed a.s., govorio: „Bože, ovo je od mog ummeta, za svakog ko svjedoči da si Ti samo Jedan Allah i ko svjedoči da sam ja Poslanik”, a prilikom klanja drugog kurbana izgovarao bi: “Ovo je od Muhammeda i porodice Muhammeda.” (Buhari, Muslim)
- Četvrta povijesna etapa razvoja institucije kurbana predstavlja čin individualnog ibadeta, od društvene uloge i značaja. Tu valja spomenuti i naše plemenite pretke koji su prepoznali kurban, prihvatili i potvrdili njegovu ibadetsku formu, a kroz prikupljanje kožica za opće potrebe, te uplatom kurbana za odgojno-obrazovne ustanove, dali i podigli društveni značaj i dimenziju istog. Naša generacija stoji pred izazovom da, tumačeći intencije šerijata i značaj kurbana, napravi iskorak, te da pozove vjernike da se kroz organizacijsku formu pojača suštinska vrijednost i značaj kurbana.
Idžtihadski pristup kurbanu
U ovom slučaju idžtihad se nameće kao nužna potreba. Zato pored osnovnih izvora šerijata naš pristup tumačenju kurbana mora biti utemeljen i na pomoćnom izvoru oličenom kroz maslehatu-l-mursele; preferiranju općeg dobra.
Rijaset Islamske zajednice kroz svoje odgojno-obrazovne ustanove i institucije koje brinu o odgojno-edukativnom, socijalnom i društvenom statusu vjernika, učenika, studenata, siromašnih i općem stanju, u ovoj 2015. godini pokrenuo širu akciju prikupljanja uplata kurbana u zemlji i našoj dijaspori za odgojno- obrazovne ustanove sa slijedećim ciljevima:
Prvo: Da se njenim pripadnicima omogući da u duhu šerijatskih propisa izvrše obavezu klanja kurbana. Ovdje prvenstveno mislimo na one koji žive u dijaspori i u urbanim gradskim sredinama, a u kojima nisu u mogućnosti da to lično urade.
Drugo: Da se otkup kurbana organizirano izvrši od povratničkih farmera/ stočara, koji na taj način bivaju stimulisani da halal radom i trudom obezbijede egzistenciju za sebe i svoju porodicu i da se na taj način vežu za zemlju, tle sa kojeg su bili protjerani. Na tom planu izvršene su određene posjete terenu te sačinjen spisak i evidencija svih onih koji su izrazlili spremnost da budu dio ovoga značajnog projekta.
Treće: Islamka zajednica će preko Ureda za društvenu brigu Rijaseta imati za obavezu da vodi brigu i šerijatski opravdan proces prerade i kompenzacije kurbanskog mesa, kako bi u svakom momentu mogla da odgovori potrebama i izazovima na terenu, te opravda ukazano joj povjerenje po tom pitanju.
Podsjećam vas na situaciju kada se dugi niz godina pa i stoljeća vršilo zatrpavanje mesa hadžskih kurbana na Mini. To je primjećeno od strane vlasti Saudijske Arabije pa su u posljednje vrijeme preko Islamke banke za razvoj i drugih organizacija organizirali zamrzavanje i preradu kurbanskog mesa, te vrše distribuciju istog na gladna i ugrožena područja diljem svijeta. Valja naglasiti da je glas bosanske uleme imao značajnog udjela u pozitivnoj praksi i pristupu pomenutom problemu.
Kur'an nas uči da Allahu ne treba ni kurbansko meso ni kurbanska krv: “Do Allaha neće stići njihovo meso ni njihova krv, nego će do Njega stići vaša bogobojaznost. Tako vam ih je On potčinio da veličate Allaha zato što vas je uputio na Pravi put. A ti obraduj dobročinitelje.” (El-Hadždž, 27)
Stoga nam se kao vjernicima otvara mogućnost idžtihadskog promišljanja, uspješnjije organizacije i svrsishodnog djelovanja u datom vremenu i prostoru. Isključivo, organizirano društvo i Zajednica koji prepoznaju duh vremena i potrebe svojih pripadnika, mogu uspješno odgovoriti izazovu vremena, te ispuniti emanet izvršavanja ibadeta i činjenja dobra, te pomaganja ljudima na ovom svijetu. U tome vidimo jedan od pojaseva za spasavanje. Klanjem i uspješnom organizacijom kurbana prelazimo preko ovovremene sjrat ćuprije. Kurban nije samo životinja koja se kolje, već je to dova za sigurnost za porodice i zaštitu imetka, pokazatelj čovjekove bogobojaznosti, manifestacija stepena ponosa i spremnosti vjernika na žrtvu.
Važno je da ovaj projekat vjernici prepoznaju kao iskorak poput onog koji je napravljen davne 1968. godine, kada je izdata fetva o prikupljanju zekata i sadekatu-l-fitra u Bejtu-l-mal. Ne isključujemo mogućnosti različitih komentara i pogleda na ovaj projekat, no dijeleći brigu i saznanje da je islam vjera džemata,
jedinstva i institucionalnog djelovanja i organiziranja ukazujemo na potrebu slijeđenja „ulu-l-emra (izabranih predvodnika), a što je jedno od osnovnih načela učenja ehli sunneta ve-l-džemata.
Završavajući ovu hutbu učimo dovu: „Kul Inne salati ve nusuki ve mahjaje ve memati lillahi rabbi-l-alemin, la šerike lehu ve bizalike umirtu ve ene evelu-l- muslimin. „Reci: Namaz moj i obredi moji i život moj i smrt moja doista pripadaju samo Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema druga; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.” (El-Anam:162-163)
